Redakcija Dragan Radulović je rođen 1. maja 1951. godine u Nikšiću i jedan je od najznačajnijih savremenih crnogorskih pisaca za djecu. Veliki broj njegovih pjesama je komponovan. Zastupljen je u antologijama, čitankama i školskoj lektiri, a poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Objavio je preko dvadeset knjiga za djecu i odrasle.
Među brojnim nagradama, najznačajnije su Zmajeva nagrada za izuzetan doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu i Trinaestojulska nagrada.
Zapažene rezultate ostvario je i kao urednik Redakcije programa za djecu i mlade Televizije Crne Gore. Njegove dokumentame emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa”, „Ljubica ljubičica”, „Gorki slatkiši”, „Kolijevka”, i brojne druge storije o sudbinama djece iz ciklusa „Mali veliki”, obišle su svijet i okićene su značajnim domaćim i međunarodnim nagradama i priznanjima.
Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom. Samostalno je izlagao u Podgorici, Novom Sadu, Budvi, Kotoru, Kraljevu, Tivtu…
Dragan Radulović bio je urednik nekoliko časopisa za najmlađe, inicijator i voditelj brojnih muzičkih i drugih festivala za djecu od kojih posebno ističemo festival dječje pjesme ‘’Zlatna pahulja’’ u Rožajama.
Umro je 7. februara 2002. u Podgorici.
Objavljene knjige: Strmoglavi / 1970. Književni klub „Vladimir Mijuškovic”, Nikšić / Nijesmo odavde /1972. Spone, Nikšić / Okrpljene cipelice / 1973. Grafičko knjižarsko preduzeće Kole, Nikšić / Šta ćemo s nama / 1974. Grafičko knjižarsko preduzeće Kole, Nikšić / Krilati dječaci / 1975. Dječji vrtić „Dragan Kovačević”, Nikšić / Titove ruke što se smiju / 1977. Univerzitetska riječ, Nikšić / Blesme /1981. Svetlost, Kragujevac / Leptir na asfaltu / 1982. Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, Titograd / Drugari / sa Todorom Bjelkićem, Ivicom Vanjom Rorićem, Mošom Odalovićem i Šimom Ešićem / 1982. Niro Književne novine, Beograd / Pa to tije / 1982. Delta Press, Beograd / Balavkoprvi / 1987. Književna zajednica Drugari, Sarajevo / Srcolovka / 1988. Književna zajednica Trag, Titograd/ Lirski poker / sa Duškom Trifunovićem, Ljubivojem Ršumovićem i Mošom Odalovićem /1994. Sbm-Ršum, Beograd / Izbor iz poezije u pet knjiga / 1995. Unireks, Podgorica 1. Okrpljene cipelice, 2. Leptir na asfaltu, 3. Nemoj ovo nikom reći, 4. Tata ugasi mrak, 5. Čuvaj nebo za pticu / Nemoj ovo nikom reći / 1995. Gradska narodna biblioteka, Zrenjanin / Planeta djeteta / 1998. „Grigorije Božović”, Priština / Hoću kući / 1998. Prometej, Novi Sad / E baš neću / 1999. Slovo, Vrbas / Djeca imaju pravo / 1999. Dječiji savez, Podgorica / Petorica iz srpskog / sa Duškom Trifunovićem, Dobricom Erićem, Ljubivojem Ršumovićem i Mošom Odalovićem / 1999. Draganić – Ršum, Beograd / Krilata kolijevka / 2000. Dječiji savez, Podgorica / Dječak sa zelenim krilima / 2001. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica / Kako rastu krila / izbor autora / 2002. Bonart, Nova Pazova / Pjesme / izbor iz poezije / 2008. CID, Podgorica /
Nagrade i priznanja: 18. Septembar, Nagrada oslobođenja Nikšića za vanredno zalaganje i postignute rezultate u oblasti književnog stvaralaštva, 1974. / Ratkovićeva nagrada, 1976. / TV Festival NEUM, Prva nagrada za TV stvaralaštvo u oblasti Dječijeg programa, za emisiju „Velike nevolje malog Borisa”, 1988. / 19. Decembar, Nagrada oslobodjenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, 1988. / 27. Novembar, Dan Radio-Televizije Titograd, Plaketa za postignute značajne rezultate u radu i razvoju RTT, 1988. / TV Festival NEUM, Prva nagrada za TV stvaralaštvo u oblasti Dječijeg programa, za emisiju „Ljubica ljubičica”, 1990. / Specijana nagrada Zlatni kovčeg, Plovdiv, za najbolji dokumentarni program za djecu, 1992. / Zmajeva nagrada za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, 1992. / Trinaestojulska nagrada za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, 1993. / 21. Novembar, Nagrada grada Kotora za izuzetan rad i afirmaciju dječijeg stvaralaštva, 1993. / Nagrada Stara maslina, Ваг, 1995. / Zaloga grada Nikšića, za zavičaj u stvaralaštvu, 1996. / Nagrada UNICEF-a, 1996. Tu su i brojne druge nagrade i priznanja sa festivala i književnih manifestacija u zemlji i inostranstvu.
NEĆU DA PORASTEM
Ako će veliki ljudi i dalje kao u šali
da ubijaju i da oholo vode rat,
ja ću i dalje da ostanem ovako mali
i neću da porastem za inat.
Ako će veliki ljudi cvijeće da kose
i da osomo ruše budućnosti sprat,
ako će u vatru da tjeraju bose,
ja neću da porastem za inat.
Ako će veliki Ijudi da obijaju banke,
da samo topove i tenkove voze znat,
ja ću radije da vozim sanke
i neću da porastem za inat.
Ako će veliki ljudi ranjeni da vrište,
mjesto za limunadu da za metke prave automat,
ja ću i dalje da idem u zabavište,
i neću da porastem za inat.
RINGŠPIL U GLAVI
Dok vas vode vijugave ceste,
ostaćete jednom ko bez svijesti,
tamo negdje oko petnaeste
i prva se ljubav mora sresti.
A lako se prepoznati može,
ona liči na plamenu pticu,
mravinjak ti pleše ispod kože
i ruža ti procvjeta na licu.
Sada ljubav poznajete lično
i srce se prvom letu ote,
to pijanstvo proljeću je slično,
– cvjetaćete jednom od ljepote.
Jer ljubav je ptica,
more što se plavi,
klackalica srca,
– ringšpil u glavi.
NAOČARI MOGA ĐEDA
Moj đed ima važnih stvari:
lula, štap i naočari…
Iz svakog mu džepa vire,
lomi stakla i okvire.
Kad su neke, tako, zgodne
kaže: Viđu ka u podne!
S drugim vidi – ide neko,
– e, te su mi za daleko.
S ovim vidim svaku ćizu,
– e, ove su baš za blizu.
Naočari – čudna sprava,
sa ovima viđu mrava!
Jedne puno znače đedu
za čitanje, za „Pobjedu”.
Po varoši đed tumara
ponekad bez naočara.
Zagubi ih, ljutit skoči,
– ma đe su mi druge oči?
Bez cvikera – to je mora,
ko kuća si bez prozora.
Kad ih turi smijeh sine,
vidi dalje od – daljine.
