MISAO ENERGIJE SE PRETVARA U SLIKU
– Prvo mi se javi zamisao, onda ojača misao, i energetska misaona potreba da je iskažem kroz slikarsku boju i platno – kaže za portal www.avlija.me slikar Bane Ilić iz Požarevca i dodaje – izmaštam svoju percepciju do najsitnijeg detalja. I srećan sam.

Ženske figure su vaša slikarska opsesij, ali ne jedina i glavna?
– Ceo život protiče u znaku žene i njene ženskosti, tajnovite, neponovljive, jedinstvene, u znaku ženkse snage, volje, rađanja… Naša prošlost, sadašnjost, naše sutra, sve je to sadržano u ženi. Bez nje svet bi bio pustinja gola. Pokušavam kroz sliku da je definišem, da je dešifrujem, koliko mogu, ali niko to još zaista nije uspeo, ni slikari, ni filozofi, pesnici i pisci trudili su se mnogo. Žena je neobjašnjiva pojava, pojavnost koja nema pravo ime, svevremenost u nama svima. Anatonski ženu seciram na slici, detaljišem, poigravam se ponekad, i uživam u slikanju.
Žena je različita na vašim platnima i u stvarnosti?
– Svakako. Ali je činim svojom kičicom da ona progovori s platna, pogledom, bojama na svom telu, licu, na usnama…
Slikate i pejzaže?
– Čovekov odnos prema prirodi je odnos prema samom sebi. To je isto kao i naš odnos prema ženi, treba je negovati pažljivo. Udvarati joj se, maziti je, činiti sve da te dve prirode cvetaju. Ko to zna on je pravi umetnik, a većeg umetnika od prirode nema. Slikar dolazi na drugo mesto. Ženska misao je priroda, i to ona najočuvanija danas.
Planirate da uradite i seriju aktova?
– Da, to mi je davna želja. Radio sam ih ali imam potrebu da ih još definišem i dopunim svojim novim viđenjime iz perspektive konačne nagosti. Nisam radio ni ženske portrete, voleo bih i tu da se okušam.
Sa vaših slika zrači svetlost?
Nikad nisam nacrtao ništa crno. Uvek su to svetle boje i nijanse. Volim da moje slike ljude asociraju na lepo, na pozitivno, žena je tu takođe svetlost, koju iako držiš čvrsto u ruci misleleći da je tvoja i večita, a nije, ako isklizne, na platnima ona nema gde da pobegne, u životu uvek beži i od sebe i od muškaraca. Od svoje prirode ne može se nikad i nikud pobeći.
Imate iza sebe tridesetak izložbi, stlno ste na likovnim kolonijama?
Prvu slika sam uradio 2002. godine i naslikao papagaja. Verujte, taj kolorit boja me je opčinio. Ptice želim da vidim u ljudskom obliku, ali s pozitivnim osećanjima. Ptice su ljudi a ljudi nemaju krila. Postoji svevišnji razlog za to. I nemaju ptičju slobodu.

RAZGOVARAO DRAGAN STODIĆ