Redakcija Prikaz
PROZA MILIJE PAJKOVIĆA
(Milija Pajković: „Varoš bez mane“, IGP „Pegaz“, Bijelo Polje, 2017, 252 str.)
Pred čitaocima je nova knjiga Milije Milanovog Pajkovića nakon prethodno objavljenog rukopisa „Beranske priče“. U ovoj, novoj, knjizi autor je sabrao 45 kratkih priča. Kako sam Pajković veli u Napomeni da su ovo priče „prirodni nastavak onih prvih, beranskih…(…) one nijesu puke i suvoparne hronike varoši, niti, pak, nekakvi istorijski zapisi, …(…) nego su, prije svega, i isključivo literarne tvorevine, u kojima se, istina, ponekada, i javi ponešto od svega toga, ali samo onoliko koliko je i potrebno!“
Knjigu otvara priča „San zografa Strahinje Budimljanina“ u kojoj se prepliću istorijske činjenice, legende, „san i java“ i umjetnički oblikuje u priču koja opominje i poručuje: „Danas u Beranama ne postoji nijedna ulica ili uličica koja nosi ime ovog zografa, ovog vrsnog fresko i i ikonopisca koji je pronio slavu svojeg mjesta nadaleko…“ Slijede priče: „Komski isposnik“, pa „Beranska vrat“, u kojoj Pajković piše o odlascima i dolascima Beranki i Beranaca, o ravnici kroz koju se „provlači, pračaka i jezdi Lim, stari bekrija, šeret, mangup, nestaško, mezimac, izvaljen u zelenilu lugova i livada, vječitog osmjeha, koji ne skida ni onda kad je plitak i providan, a ni onda kad se uzjoguni i sve valja i tjera pred sobom“. Stranice knjige se nižu, redaju se naslovi Pajkovićeve proze: „Američki dobrovoljci“, „Priča o Ignjatiju i šlemu“, „Vilijeva zadužbina“,…“Bakljada“, „Legenda o Zelju Zvrku“, „Bistrički virovi“, „Tajna“, „Slikareva posljednja želja“ – priča o velikom slikaru Miomiru – Mšu Popoviću po kome jedan slikarski pravac u Francuskoj nosi nazim „Mišoizam“, priča o njegovom životu i grobu…Lirski. Poučno!
Priča „Most“ u svom centru ima za temu spajanje ljudi i obala. „Žilavi mostić živi svoj dugi život; čuva on tajne velikih ljubavi, patnje i bol zbog neuzvraćenih, nad njim lepršaju ispjevani i neispjevani stihovi, kupaju ga svojim dahom sunce, mjesec i zvijezde, sa njega se za mjesečnih noći u ogledalu vira ogledaju vile sa Paklene, češljajući na njemu svoje duge ruse kose.“ Most: stari ili novi, drveni ili kameni. Sudbine iste. Obale nikad nijesu daleke…
„Beranski kačamak“ – priča o čuvenom kačamaku iz „Rekorda“, priča koja vraća sjećanja na beranski korzo, ljeto, vrijeme minulo. Isto je i sa pričom „Kiflice iz Nišavića pekare“, čiji „miris“ osjećamo i sa ovih Pajkovićevih stranica.
Različite teme, motivi i ljudi našli su se u minulim vremenima, ali i među koricama Pajkovićeve „Varoši bez mane“. Čitljive, lirske, sjetne i drage, priče Milije Pajkovića su i prozna šetnja kroz beransku varoš. Zaustavlja Pajković svoje književno oko i na naše uspomene: Gimnazija, Korzo, Zelenika, Hotel, Ljude,… Lim – rijeku bez koje nema naše književnosti, ali ni nas. Ovo su priče zbog kojih Lim teče kroz naš krvotok i vraća nas na svoje obale. Lim će i ove priče ponijeti u književni svijet. Na adrese koje vole tople i nježne tekstove. A takve su, upravo, Pajkovićeve rečenice kojima su izatkane priče za budućnost. Ova knjiga je sada i novi stanovnik „varoši bez mane“ – novi „komšija“ kojeg vrijedi upoznati!
Toj varoši nema mane!
Prof. dr Draško Došljak
