Prof. dr Draško Došljak
BIHOR U PRIČAMA
U izdanju NVO Centar za kulturu Bihor, iz Petnjice, iz štampe je, nedavno, izašla knjiga „Odlivanje Bihora“. Knjiga predstavlja izbor proze sa VIII konkursa za neobjavljenu priču inspirisanu Bihorom, a kao rezultat Festivala priče „Zavičajne staze 2019“.
U Uvodnoj riječi – „Bihorske lastavice“ urednika Mirsada Rastodera čitamo: „Priče, kao ponornice, iznose iz dubine na površinu mnogo toga. Snove, priviđenja, nade… One otkrivaju bol i ponos, čežnju i nostalgiju, ono prošlo što je dato za ono buduće; u svojoj matrici sadrže bezbroj razloga za sreću i za patnju. Priče se i pričaju da bi se sačuvala nit trajanjaljudi i Zavičaja. Priče su način našeg opstajanja“.
Zbirka „Odlivanje Bihora“ sadrži trideset i dvije priče. Na njenim stranicama redaju se autori i priče kao „način našeg opstajanja“: Ljerka Petković – „Ćilim“, Adem Ado Softić – „Zimka“, Smail Jonuz – „Tamo gdje zelenkada cvjeta“, Abid Jarić – „Fragmenti izgubljenog sinopsisa“, Dijana Tiganj – „Usud“, Sofija Kalezić – „Svila“, Mirsada Bibić Šabotić – „Hiv“, Dino Lotinac „Ferka“, Safet Sijarić – „Kako sam ženio sinovca“, Ana Narandžić – „U susret sebi“, Jovan Jokić – „Patike“, Mirsad Rastoder – „Amanet“, Amna Dervišagić – „Hamo, Braho Adrović – „Potraga“, Edin Bajramović – „Andrićev prijatelj“, Nikica Banić – Najljepše je sa daidžom“, Hafiza Džanković – Pokrivenik via Čokrlije“, Mehmed Meša Đedović – „Šta ćemo sad“, Senada Đešević – „Kismet“, Tanja Đurđević – „Ako mi oproste šume“, Franjo Frančić – „Ma biće sve uredu“, Feho R. Kožar – „Tražeći izgubljeno“, Stamen Milovanović – „Kamenjari“, Almir Muratović – „Blato“, Ferid Muratović – „Dijete čovjek“, Aida Orahovac Kuč – „Daljine ne bjehu ono što se nama činilo“, Božidar Proročić- „Bihor mog djetinjstva“, Senadin Pupović, „Bježanje“, Sead Ramdedović „Muhabet pod babovom lozom“, Mujesira Rebronja – „Breme prošlosti“, Denis Rastoder – „Udar groma“ i poklon priča Đorđa Šćepovića – „ Rijeka“.
U „Odlivanju Bihora“ su štampane i nagrađane priče spomenutog Festivala, i to: prvonagrađena priča autorke Ljerke Petković„Ćilim“, – „vrlo duhovita, i nadahnuta priča kao tepih podastrta, tajnovita. Prvo se dalo pomisliti da smo negdje u Damasku, u Španiji ili Meksiku. A mi smo sapravo, samo, krajičkom, vrhovima nožnih prstiju, na bihorskom ćilimu. Sve je na njemu, i radost i tuga, rađanje i umiranje, zlo i dobro…“ I kao što Ljerka Petković u svojoj priči pripovijeda „ćilim, šaren, zanosan, do maloprije bezgranični prostor čiji se krajevi gube u svijetlom beskraju…“, ona u ovoj priči riječima metaforiše književni ćilim beskrajno bogatog bihorskog neba.
Drugonagrađena priča Adema Ada Softića „Zimka“, od koje se „ne može napraviti roman. Ova je priča život sam, a Romani su o zimkama dosadni, prepuni vremena od bremena“. Softić znalački ispreda priču punu emocija i života.
U trećenagrađenoj priči Smaila Jonuza „Tamo gdje zelenkada cvjeta“ je priča koja govori kako i u „zlom i naopakom vremenu, zelenkada procvjeta, kao duša dječija, bijela“.
Priča „Fragmenti izgubljenog scenarija“ Abida Jarića je dobila specijalnu nagradu Žirija Festivala (Šaban Šarenkapić, Mile Stojić i Ethem Mandić), a ona je, zapravo, pokušaj piščev da cio jedan ljudski vijek sakupi i sažme u lirsku sagu, riječima iz nekog velikog romana“.
Knjiga „Odlivanje Bihora“sadrži i dvije besjede sa tradicionalnih „Susreta kod Ćamilove česme“. U besjedi „Tradicionalna književnost će ostati za vijek vjekova“ Faiz Softić ističe:“Danas govoriti o savremenom književnom pismu je zapravo rijeć o postmodernizmu, koji je izdanak moderne, ali u svom povoju nosi breme eksperimentalnih pokušaja, i zato sam lično počesto zbunjen pred postmodernističkim eksperimentima i književnim pokušajima te vrste. Ne mogu reći da ne volim postmodernizam, ali samo pod uslovom da se previše ne eksperimentiše i da rečenica bude sočna i jasna kao i ovaj žubor vode, koji i onda i sada priča istu priču. Samo se mijenjaju oni koji je slušaju i svako, zavisno od svog karaktera, na svoj način, čuje i razumije njen jezik“.
Nada Zogović Bukilić u besjedi „Tradicija i savremeno pismo“ veli: „Niko nikoga ne može da nauči da piše! To se ne uči. Naučite slova, naučite gramatička pravila, usvojite interpunkciju… sve znate, ali vas to svejedno ne može učiniti piscem. Otuda je pisana riječ osobena i osobita vrijednost“.
Prilozi u ovoj knjizi su, kao posebna cjelina, fotografije sa Festivala priče – Zavičajne staze 2019“, koje rječito govore o jednom uspješnom i dobro osmišljenom Festivalu koji živi i diše punim književnim plućoma. I, upamtimo, riječi Mirsada Rastodera, tvorca Festivala:“Nije cilj da se vi obavezno vratite Zavičaju, već da Zavičaj nikada ne ode iz vas“. A naši zavičaji se pišu velikim slovom!
„Odlivanje Bihora“ , zbirka izabranih, ovijanih i prosijanih priča inspirisanim Bihorom, duhovno je vrelo koje se preliva ka čitaocima. Trideset dvije priče ove zbirke su, zapravo, bihorski književni ćilim nastao literarnim tkanjem na razboju Osmog festivala kojim rukovodi Mirsad Rastoder. Bihor, njegovi ljudi, vode i gore, prošlost i trajanje su potka i osnova autorima koji bihore u svojim pričama. Ove kratke priče su medaljoni okačeni na grudima Bihor-grada, intelektualni ljekovi, priče – vidarke za tuge odlivanja, priče – melemi za rane zavičajne…
Bihor kao književna meta koju su nišanili autori ovih priča pokazao se kao raskošni gorostar i prijatelj dobrog pera i mastila. Ne čudi onda što su zastupljeni pisci tu metu pretvarali u pitke lirske izvore sa kojih se napaja književno nebo.
Bihor je priča za sebe! Priča koja se odliva i u ove priče. Priča koja se zapisuje i čita!
Treba napomenuti i neke tehničke podatke ove zanimljive knjige. Urednik ovoga zbornika priča je Mirsad Rastoder, recenzenti su Azra Glavatović i Draško Došljak, lektori Selma Skenderović i Nada Bukilić, dizajn Petar Vujović, crteži Alisa Rujović, fotografije Latif Adrović i Ado Softić, dok je objavljivanje knjige podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.
„Istorija narodnog odlivanja je duga i teška“ – piše Mirsad Rastoder. Dodajmo, knjiga „Odlivanje Bihora“ je lijepa – baš kao rascvjetale bihorske bašče u proljeće i bogata literarnim plodovima baš kao te bašče s jeseni.
Prof. dr Draško Došljak