Dušan Mijajlović Adski
.
ZBOGOM LAŽNI SNOVI
.
i tako…
lažima mi istinu pojedoše
život me izdade –
pokaza mi lakat
u osami
sipam so na živu ranu
neću u bolnicu
i smrt jednom mora
da svrati u kafanu
konobarica želi
minut svoje
sa minutom moje
sudbine da podeli
odbijam –
do juče je željan
kao konj zobnice –
hoću da samujem
poput pokojnika
prve noći
na dnu grobnice
i tako
ove noći
udarce sam sebi zadajem i vraćam
i plaćam
za sve svoje promašaje u životu
red je da srušim kućicu
od lažnih snova
da me napusti stara
a uljudi – koža nova