Dvije pjesme Emira Bajrovića

Poezija

Emir Bajrović, rođen 15. 04. 1988. godine u Novom Pazaru. Rano djetinjstvo proveo na Pešterskoj visoravni a tinejdžerske dane u Novom Pazaru u kući svojih roditelja. U selu Delimeđe završio osnovnu školu, a Gimnaziju u Novom Pazaru. Iz Novog Pazara odlazi za Sarajevo a onda i za Dansku u kojoj danas živi i stvara. Inspirišu ga supruga, familija, njegova zemlja, narod, historija i sevdalinka kao autentična ljubavna pjesma iz njegovog kraja. Ljubitelj je bosanskog jezika i lijepe riječi uopšte.

 

 

ŽELIM

.

Želim gledati kako zambak cvjeta

Kraj zvonika i kraj minareta.

Želim da nam Bosna svane

Kao sunce sa istočne strane.

.

Želim blažen mir i slogu,

Želim rahat klanjat Bogu.

Želim nazad dobre dane,

Svoj komšiluk i jarane.

.

Želim dočekati dan

Kada java bude san.

Kada sreća uzme ljude

Kada želja i ne bude.

 

.

BOSANSKO KAMENJE 

 

Mi živimo međ’ javom i snom,

ostajemo s’ Bosnom prkosnom.

A proljećne kiše,

umivaju vječne kuće onih kojih nema više.

.

Mi ponosno stojimo, k’o da ništa bilo nije,

dok proljećna kiša plačno lice mije.

Naša zemlja teško diše,

sjećamo se onih kojih nema više.

.

Za narodom našim uvijek kamen ostaje,

težak kamen koji traje.

I gdje god je bilo našeg vakta i zemana,

tu će ostat kamen dobrih muslimana.

.

Bosanski je nišan samo tvrdi kamen,

a uzdah je naše zemlje topao k’o plamen.

Drugačiji spomen’ puk’o bi od tuge,

sred bosanske hladne zime duge.

.

Naš je kamen uspravan i tvrd,

podsjeća na život više neg’ na smrt.

Uvijek je u društvu a pak u samoći,

dočekuje zore i ispraća noći.

.

Sa kamena našeg svako čitat zna,

to što vidiš na njem’, to je rahmetlija.

Bila na njem’ slika, slovo ili znak,

bio pod njim nejak il’ junak.

.

Bosansko je kamenje uvijek pored džade,

za kamenje naše svaki putnik znade.

To je spomen i još svašta više,

to je kuća onih kojih nema više.

.

To je naški kamen, ali Bošnjak šta je?

E i on je stijena, a šta drugo da je!?

Šta bi drugo moglo izdržat musibete,

koji Bosnom vazda i nalete.

.

Bošnjak ti je kamen baš,

Jer za kamen samo mu i znaš.

Prijatelj ga obilazi, hladna i tvrda ga nađe,

a dušman mu želi da ga takva sudba snađe.

.

I cijela je Bosna sazdana od stijenja,

sve prolazi, sve se mijenja.

A bosanski kamen ostaje,

tvrđi je od svega, pa zato i traje.