Redakcija Profesor dr. habitus MARINKO ZEKIĆ (1969–2018) nakon završene osnovne škole u Livnu i gimnazije u Sarajevu – na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora južnoslovenske filologije u specijalizaciji srpska i hrvatska filologija. Godine 1998. zaposlio se na tadašnjoj filologiji UAM u Poznanju – Poljska kao lektor hrvatskog jezika. Ubrzo nakon toga, 2003. godine stekao je titulu doktora humanističkih nauka na osnovu disertacije KULTURNI IDENTITET BOSANSKIH MUSLIMANA. Dr. Marinko Zekić se habilitovao na osnovu studije MUSLIMANSKI ODGOVOR IZAZOVIMA OKCIDENTA. ISLAMIZACIJA ZAPADA ILI VESTERNIZACIJA ISLAMSKOGA SVIJETA S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU BOSANSKOHERCEGOVAČKE MUSLIMANE – BOŠNJAKE. Napisao je veoma mnogo naučnih radova iz područja balkanistike. Ostavio je mnoštvo neobjavljenih rukopisa. Pored nauke bio je istinski ljubitelj i pisac poezije koja je ostala u rukopisnoj zaostavštini.
SHERRY
u zjenici ugnijezdih ti se
s tri obrušena palca crne jagorčevine nadolj i ovjesan klat u hlad jasenov
u zjenici ugnijezdih ti se
sidrom o iris u tananoj skalpejskoj brazdi
štafelaj kaleidoskopskim koloritom razlijet
topao i hladan
ticaj tvojih očiju s dlana
nametljiv i diskretan
onako ljubovao bih kao sa sjenkom tvojom besanim noćima
tebe pokraj nju tražeći
u zjenici ugnijezdih ti se
jedina
s uzničkim oknom rastvorenih krvavih brazdi usudnikovih dlanova
otirav lak moštni pepeo reinkarnirane preostati
njene
i duh i zemlju i prah k njim povraćav
zdvojenih usni o dogorjel cigaretni patrljak
ja nijem
i nezboriv
i mukal
i neizustan u urlik zvjerinji i žrtvin vrisak
ja bijednik
u zjenici ugnijezdih ti se
na tren
kao odraz.
EVA
znam
sanjaš budiš se
i s tvojih usni mojih negdanjih
kaplju trepavice sprljene nečije
u jedan jecaj
niječan
od tebe ka tebi
znam
gladit ćeš u žedan naručaj
kamene grivine lava prosjaka
dok moje vijeđe gutaju oporu medovinu
kome bio je potreban
i ukoliko u ljubavi nerječit bijah proklet nerazumijet i muk
ja
ovan nezlatoruni i lažnjak
krvlju se za radovat
i ako željezne kose mrsiš mi kroza san
neiman
ne usnih košmareći
ja bijednik
čim se zaludovah
tebe kušav
i ona to zna
i voli me
poput bilijun rujanskih krijesnica što zgusnut netom će zaobnoć
sučeliv svjetlijeg od sebe
kasno je prijatelju
moje usne daleko od istine
sedam pedalja u nepreskok
i
umoran sam
i
u mojem magnovenju počinka žuđena nema
do onog kamenog
zvijeri poput stratište što domom će imenovat
sanjam
tebe dišem nju udisav
nedosanjana
tebi darovat san ću zauzvrat
jer
ljubav se ne uzvraća no plaća
znam.
