Vješti jezici političkih oponenata koriste se za nadmetanja, često vrlo oštri i necenzurirani, ističu se u odbrani po njima svakom ponaosob – pravedne “prave” stvari. No, nije baš da svi oni to rade iz ubijeđenja, jer je ubijeđenje na ovim prostorima odavno izgubilo svaki smisao (pitajte to one koji su godinama iz ubijeđenja čekali na posao iz mjeseca u mjesec ili one koji su razočarani slijepci čija je vjera izdana). Generacije su uništavane, ljudi sa obrazovanjem, znanjem i poštenjem su sklanajni po strani, iza zavjese i na kraju sklanjani sa praga političkih partija gdje su izgladneli i izmoreni molili za parče hljeba koje su smatrali da su krvavo zaslužili. Od mahača zastavama, ekstremista i glasnogovornika ideja, do terenaca – ubjeđivača (lobista) i prikupljača glasova, mnogi su bivali izigrani i njihova dobra volja, ubjeđenje i žrtva nisu bivali nagrađenim. Ako se svaki trud isplati, kako se to onda mnogima djesilo? Pitajte drugove strančare…
Pošto je bavljenje politikom grubo, pregrubo, nazvano karijernim zanimanjem, tako su se oko nje okupili i oni slijepovjerujući, nadahnuti ili oni koji nemaju drugog rješenja za svoju egzistenciju – ali svi svakako neiskusni nepredvidljivošću iskušenja u politici, i s druge strane oni koji je isključivo vide kao lični interes. Kako i na koji način da prvi uspiju ostvariti lične interese ako im nisu primarni, kada drugi uveliko rade na njima – sklanjajući prve ih sa svog istrasiranog interesnog puta. Razloga ima dva: razlikuju se po moralnim principima, i jer drugi su spremniji na sve u odnosu na prve koji na “sve” baš i nisu.
Političke partije imaju bedeme od pacova, tzv. drugova strančara koji čuvaju svoje pozicije i drugima nikako ne dozvoljavaju da se približe. Pacovi ili tzv. drugovi strančari iskorišćavaju sve poštene ljude koji bi se u političkom nadmetanju nadmetali samo znanjem i poštenim radom za dobrobit stranke ili naroda, i naravno ne daju im da idu dalje. Ti pacovi ili tvz. drugovi strančari se smješkaju i jedni drugima dok u sebi rade na ambicijama da i jedni druge zgaze i služe se svim sredstvima da to sprovedu. Uostalom, pacovi prvi napuštaju brod kada tone, a ujedno su uzrok njegovog potonuća. Postavlja se pitanje, da li je bolje ući spreman za rat sa “svojima” ili sa drugima ili je rat unutar stranaka budućnost političkih previranja XXI vijeka?
Fenomen mnogih političkih partija je u tome što su puno svirepiji njihovi unutarstranački sukobi od onih međustranačkih. Unutar stranaka se vode ratovi za dominaciju, prave intrige, podmetačine, laži i ostalo, ne bi li se ostvario kakav interes i ne bi li se ko sklonio nekome s puta. Neki dobijaju nešto, neki ništa, a što se ugleda tiče – najveći ugled imaju preletači.
Ove kobne istine nametnule su mnoge teorije od kojih se jedna afirmirala kao narodska: “Politika je prostitutka”. Ali ipak, ne treba biti mišljenja da je tako… Prostitutku prostitutkom čini njen loš moral – lošu politiku čini loš moral političara (drugova strančara).
AUTOR – Dženis Šaćirović