Knjiga bošnjačkog autora Edina Tule, filozofa, trenera emocionalne inteligencije i psihološkog tretmana utemjeljenim na Kur’anskim sadržajem koja nosi naslov “Pozitivna zajednica”, objavljena je u Sarajevu ove (2015.) godine i promovirana širom regiona. Knjiga koja svoj sadržaj temelji na zdravorazumskim pogledima na prednostima Kur’anske suštine i s druge strane manjkavostima ljudkog prepoznavanja suštine u znakovima koje Kur’an nesebično daruje muslimanima, predstavlja sintezu prijedloga djelovanja pojednica ka zajednici, i zajednice prema pojedincu. Sa izrazito demistificiranim stavovima, autor problematici neaktiviranja intelektualnih resursa pojedinca prema Kur’anu pristupa slojevito i argumentirano ističući sve manjkavosti razumijevanja i neaktiviranja alata za izgradnju pojedinca i društva.
Ako smo svjedoci da milioni nemuslimana širom svijeta su pročitali Kur’an i nisu uspijeli pronaći iskru vjere u Jednog i Jedinog Boga, polazimo od bazične teorije da onaj ko traži da ne bi pronašao – ne pronađe, u mnogim fragmentima ove knjige svjedoci smo da onaj koji traži da bi pronašao – ponađe. Dakle, ako govorimo o autoru, govorimo o osobi čija je Kur’anska spoznaja na nivou od pravilno naslaganog reda islamskih prioriteta do jasnih, klasičnih i svakodnevnih zadataka kojima se služeći pojedincac postiže potupunu harmoniju života koju otkriva Božja knjiga.
Fragment koji decidno objašnjava Kur’anski pojam prekrivača nad čulima koje Uzvišeni Stvoritelj spominje u Knjizi: “Prekrivači na srcima i pokrivke na čulima (očima i ušima) koje Uzvišeni Stvoritelj spominje bez okolišanja, satkani su od tankih isprepletanih niti razgranate mreže stereotipa, šarenih njegovanih predrasuda, žilavih primitivnih ličnih interesa, konaca za sujetni lov na greške i rastućeg klupka neokajanih grijeha, i kao takvi nas okupiraju upošljavajući nas onime čime smo se sami ispunili. Takvo duševno pletivo odvraća nas od razumijevanja Kur’ana i čini da Kur’an – kao dinamični živi svijet – u trenutku kada mu priđemo sa svim opisanim prekrivačima i pokrivačima, zaključa za nas blagoslovno bogate riznice svojih značenja.” (str. 35.)
Autor se bavi muslimanskom zajednicom, manjkavostima interpretacije i uzrocima degradacije islamskih načela od strane vjerika-praktičara i duhovnih vođa koji svoje Kur’ansko znanje prezentiraju isključivo pukim prakticiranjem obredoslovlja i recitatorskom funkcijom sa matematičkim pogledima. Autor, nasuprot ovome, nudi rješenje: intenzivno čitanje Kur’ana – intenzivna spoznaja vrijednosti – intenzivni rezultati. Ovakvom strategijom, koja se spoznaje u knjizi, autor ne propušta da naglasi da svaki davno iščitani i uredno zapamćeni dio Kur’ana ima svoje značenje i primjenu ukoliko mu se pristupi na način razmatranja njegove slojevitosti i značenja.
Drugim fragmentom, autor otkriva motive kojim se i sam povodi što je potvrdio na nekoliko mjesta u knjizi: “Ako je ljudsko dostojanstvo svetije od svetih mjesta u Mekki i Medini, zašto ne kružimo/tavafimo oko ljudi sa jednakom predanošću i pažnjom da ne pogriješimo – kao kad kružimo oko Kabe! – boreči se za dostojanstven žitot tih ljudi na oba svijeta?” (str. 90.)
U oskudnom fondu islamske literature koja se bavi promlemima islamskog svijeta i instrumentima za pozitivnu izdradnju pojedinca i društva, ova knjiga predstavlja pravi putokaz. Na 123 strane ove knjige nalaze se odgovori na mnoga pitanja i prijedlozi za razmatranjem nekih novih pitanja koje nas svakodnevno okupiraju. Stoga je Pozitivna zajednica, štivo koje nam je neophodno kao motivacija i inspiracija u pravilnom i kreativnom djelovanju izgradnje sebe i zajednice kojoj pripadamo.
Friday, January 17, 2025