- Kada jedan narod zaboravi da je prije i, kako je postojao, drugi mu narod govori kako uopće nije postojao. Historiju koju drugi pišu, prazna je historija.
- Dok čitamo romane, oduševljava nas borba nevoljnika. Dok slušamo o herojima, oduševljava nas njihova hrabrost. Iskušenja, žrtve, i velika djela nas oduševljavaju. Uvijek kada ocjenjujemo prošlost na strani smo pravde i borbe za pravednu stvar, ali svjesno bi u svom vremenu prepustili isto drugome. Radi li se o kukavičluku ili ljudskoj pokvarenosti?
- Ljudi se dijele na mnoge kategorije i potkategorije. Glavna je: ljudi se dijele na jake i slabe. Nije svaka snaga vrlina, ali je svaka slabost pokuđena. Snaga na krivom putu osuđena je na propast kao i slabost na ispravnom. Rješenje: čovjeku ostaje samo da bude jak i izabere pravi put.
- Zašto je potrebno puno čitati (znati) i puno razmišljati (spoznati) o pročitanom? – Da bi se razumjeli procesi koji su prethodili trenutnim procesima i da bi uslijedilo razumijevanje procesa koji se mogu dogoditi. A svaki duh vremena je imao svoje “kurbane” – to su ljudi koji bježe od znanja i spoznaje svog vremena.
- Kada oko sebe imaš inteligentne, a ujedno i hrabre ljude da odole svim izazovima, na putu si uspjeha. Ako je taj put posut moralnim namjerama ka svakom individualnom i općem dobru, onda je takvoj skupini i Bog na pomoći. Tada je put uspjeha dodatno izvjestan, precizan i konačan.
- Navika je jača od ljubavi. To najbolje robovi znaju. Ropstvo se ne može zavoliti, ali se na njega može navići. Ne čudimo se robu koji u čudu gleda slobodnog čovjeka. Ne čudimo se robu koji ne želi da mu se popuste okovi, jer navika je jača od ljubavi. Neka zato naša vječna navika bude sloboda!
- Ako je pravda mjera/model najuzvišenijeg ljudskog djelovanja nemoguće je doseći. Čovjek idealizira nedostižno/nadljudsko i doživljava ga istim dok ga ne dosegne. Dosegnuti ideal, prestaje biti idelom. Pravda je nedostižna/nadljudska. A što nije u moći čovjek da dosegne, u moći je Bog. Zato je taj ideal dostižan samo Njemu, i zato postoji za čovjeka život nakon života. Da Bog nije stvorio život poslije života na zemlji, definitivno bi, ili bilo apsolutnog mira, ili sprječavanja činjenja zla koje je nenadoknadivo na ovom svijetu.
- Saznali smo putem medija da nam doktorka medicine radi u pekari i da je pet godina kao doktor čekala na posao… Idu priče i komentari: “tako je danas nažalost..”, “takav vakat..”, “takav hal..”, “šta češ..”, i sve se završava na tome. Svi su prihvatili da je ovo normalna pojava, predali se i prepustili se stihiji nepravde. Da li je naše društvo u stanju tolike izopačenosti i kolektivnog mazohizma kada se reakcija na ovo stanje završava na ovaj način? Niti vakat, niti je hal, ljudi su se samo prepustili zlu i nepravdi i navikli se da prihvataju neprihvatljivo.
- Ako treba birati: bolje biti soko koji leti, nego gmizavac koji gmiže. Ako treba birati: bolje biti pod šapom lava, nego pod repom pacova.
- Smisao političke ili građanske opozicijije prema moćnoj “poziciji”: Moć ne iskorijenjuje strah. Moć donosi strah od gubitka moći. Moć se ne stiče strahom, ali se na strahu oslanja. Prepoznati nečiji strah, znači prepoznati stubove na kojima oslanja svoju moć. Velika moć – veliki strah. Veliki strah, velika mogućnost za manevar protiv moćnika.
- Treba razumjeti da ono što pismen postiže vizijom, riječima ili napisanim, to nepismen postiže urlanjem, “botovisanjem” ili trčkaranjem oko nekoga. I jedan i drugi imaju legitinmno pravo da se bore u skladu sa mogućnostima, ali ljudi treba da prepoznaju ko je važniji i korisniji član društva.
- Osiromašiti stanovništvo i dovesti ga u stanje egzistencijalne histerije, siguran je način da se održi vlast nad istim. Nema fabrika, fabrike su zlo u kojima borave nezavisni ljudi koji se ne smaraju politikom. Oni ne glasaju nikad..
- Strah postaje dominantnije osjećanje od gladi: uskoro će ljudi biti prezadovoljni odsustvom svakodnevnog straha. Pojava zla i terorizma daje za pravo državnicima da sutra otvoreno kažu: “Gladni ste, ali mi vas štitimo…”
- Svaku vlast sačinjavaju interesni unutarstranački tabori. Svaka vlast je kompaktna u javnosti, dok se iza zavese izbijaju zubi i pucaju reveri između unutarstranačkih “taboraša” za prevlast u postojećoj vlasti. Prijateljstava u vlasti nema. Jedni drugima su vukovi, a svoje “lične ovce” su im garant snage i opstanka. Oni koji nisu vukovi (taboraši), i nemaju svoje lične ovce, nisu u igri. Nema kolektivne ideje o kolektivnom dobru, a samo veliki politički autoriteti mogu da odlažu raspad sistema prije samog odlaska sa vlasti.
- Politika pruža mogućnosti da parazit dođe do položaja. Politika pruža mogućnosti da i koristan član društva dođe do položaja. Zašto je onda jedino u politici moguće da je parazit brži i spretniji i krši zakone fizike? Zašto koristan posustaje i prepušta mu položaj? Očigledno je da politiku ne prepoznaju niti jedan, niti drugi. Prvi je smatra šansom, drugi je odbacuje kao mogućnost.
- Obrazovanih, moralnih i poštenih ljudi mora biti u politici. Njihov se put neće krčiti sam, niti se njihovo odustajanje može uzeti za korisnim. Uvijek je najveći problem bio taj što su korisni ljudi bježali od politike, predstavljajući je kao sotonsku igru pokvarenih. Čak da ona to i jeste, vremenom postaje više od igre, postaće tiranija i vječito zlo kojem nema kraja. Ali, politika ipak nije niti igra, niti je zlo, već je ljudi takvom čine.
- Samo je ulaganje u sebe nešto što garantira trajanje. Politika je relativna, sistem koji nesposobnima daje šansu je relativan, zlo je relativno.. Relativno će uvijek biti nekih ispred, ali kroz kratko vrijeme će isti biti vječito iza. Ako treba, treba biti tri puta bolji, pet puta bolji, ili deset puta bolji, ali biti bolji do te mjere vas niko ne može više izbjeći. To je puno plemenitiji i ispravniji put nego li bilo koji drugi i put koji garantira trajanje.
- Ne kvarivlast ljude,već ljudi vlast. Neće niti jedna vlast pokvariti riješenog da se ne pokvari.
AUTOR – Dženis Šaćirović