Dženis Šaćirović: RAZMIŠLJANJA (VIII) DIO

Kolumne
  • Ne može se biti i dobar i loš. Nije moguće ni ne biti ni jedno ni drugo. Moguće je biti samo jedno ili drugo. Svaki pokušaj da se bude nešto između, vodi ka lošem. Ne činiti dobro, znači biti loš. Ništa ne činiti, znači nemati dodira sa dobrim. Nemati dodira sa dobrim, znači imati dodira sa lošim. Duhovnost ima tanke granice – neopstojne. Uglavnom je: ili – ili.

 

  • Postoje ljudi koji vole, ili su rođeni da služe – da budu rovovi. Postoje i oni koji su rođeni, ili vole da vladaju – da im drugi služe. Ali, postoje i oni koji niti su rođeni, niti zainteresirani za jedno ili drugo – oni svakako nekome služe i nečiji su robovi.

 

  • Svaki moralan i obrazovan čovjek je u obavezi, da spriječi svakog nemoralnog i neobrazovanog da bude ispred njega. To je obaveza koja nije lične, već prije svega – kolektivne odgovornosti.

 

  • Elitna društva nisu ona koja sama za sebe misle da jesu, ili ona za koja mi mislimo. Postoje kriteriji koji to određuju, a ukoliko ni nama, ni njima nijesu poznati – oni su neobaviješteni, a mi neodgojeni.

Jedan kriterij je vrlo prost i precizan: eliti ne pripadaju ljudi koji ne čitaju knjige. Prosto, to je osnova.

 

  • Kada na prvu laž odgovore sa: “lažeš”, na drugu laž, također, a na treću okrenu glavu, okretaće je i na četvrtu, stotu, hiljaditu i tako u beskraj. U beskraj mogu bivati laganim, satranim i uništitenim, jer ako jednom se laž ignorira, ignorira se svaka buduća. Laž je neprijatelj kojem uvijek treba izaći na megdan, a jednom izgubljena borba – zauvijek je izgubljena borba. Nema gore navike od gutanja laži. Navika je ta najsigurniji mač u rukama tiranina.

 

  • Ako zavise od tebe, poštovat će te. Ako od njih zavisiš, natjerat ćeš ih da te poštuju. Nije moguće dugo održati ni jedan ni drugi poredak. Svaki tiranin je više zavisan, ali na sili se tuđa volja ne gradi.. Naročito se ne gradi na tuđoj gladi, jer glad oslobađa svih okova, daleko bolje od svijesti. Gladan narod “jede” svoju tiraniju, kao što i revolucija “jede” svoju djecu. Zavisiti od sitih, a to znači – uplašiti ih ili preokupirati je nemoguće, kao i one koji nemaju šta da dobiju ili izgube. To su dvije suprotnosti i dva mača koji skidaju glavu svakoj oligarhiji.

 

  • Kada se svaki pojedinac prestane baviti sobom, već masom, tada se masa prestane baviti sobom. Masa samu sebe ne prepoznaje više jer je razapeta između praznih individua i praznih prioriteta. Ko ne radi za sebe, ne radi ni za drugoga. Kada masa ne radi za sebe, radi za svog tiranina.

 

  • Narodu je vođa slika, kao što je slika vođe narod. Promijeniti vođu, ne znači promijeniti narod, već promijeniti narod, znači promijeniti vođu. Prosto: radi se samo o jednom “jednakim među jednakima” i “istim među istima”.

 

  • Zašto u zapadnim zemljama običan građanin ne zna ko je predsjednik, premijer, ministri.. Tog običnog građanina interesuje sistem, ne ljudi. On ne glasa za ljude, već za sistem. Nema pojedinca od kog zavisi sve, već od cijelog sistema koji je izgrađen, pa se određenoj grupi povjerava na određeno vrijeme. Kada se pojavi neko ko bi ga ugrozio, takav se ne bira, ne iz bilo kog drugog, do iz razloga jer bi pokušao da ga promijeni. Ali, da se razumijemo, sistem ne počiva na “ljubavi”, već na interesima razvijanja ekonomije, stvaranjem jednakih šansi i bezbjednosti. Evropski narodi samo znaju jednu stvar: to mogu da omoguće ljudi, mnogo ljudi i još mnogo ljudi koji će raditi na svim polugama vlasti, od najviše do najniže, a ne samo jedan među njima.

 

  • Liderstva su potrebna u pohodima rušenja jedne vlasti ili u procesima rješavanja fundamentalnih problema, npr. ugrožensoti države ratovima, gdje narodu treba vođa. Kada se u miru uspostavi jedan konsenzus oko zajedničkih vrijednosti, on nikako ne može se niti oslanjati, niti zavisiti od jednog čovjeka. Države koje uspostave sistem, atomatski i uspostavljaju vladavinu svakog pojedinca kao resora koji obavlja jedan, prema svojoj hijerarhiji povjeren zadatak.

 

  • Da bi nestala jedna vlast, dovoljno je da nestane jedan čovjek, ali da bi nestao jedan sistem, moralo bi nestati pola stanovništva jedne države. Zato se vlast lako uspostavlja i lako nestaje, a sistem teško uspostavlja i teško nestaje.

 

  • Ko nema protivnika, on ga izmisli. Polovina mase staje uz vođu koji tuče mačem, a druga staje kada mu tuđ mač puca o štit. Oni misle: tuče – silan je, tuku ga – vrijedan je. Bezdušna masa silu voli da vidi, a naivna žrtvu da poštuje.

 

  • Ko negira nečiji identitet, negira i nečije postojanje. Ko negira nečije postojanje, blizu je i da ga ugrozi. Negiranje je najveći kreator zločina i njegova inspiracija.

 

  • Ne muči nikoga. Svaki mučenik postaje mučitelj.

Ne želi da drugoga nema, jer tebe biti neće.

Ne prljaj krv zločinom, jer takvu krv Bog na zemlji ne želi.

Ako se pridržavaš toga i voliš ovaj narod svoj – sačuvat’ ćeš ga!

 

  • Zlo klija kada se “zalijeva”, a još bolje kada se posmatra (i ne dira).

 

 

 

AUTOR – Dženis Šaćirović