ELMA SELIMI: ZAKASNIĆEMO DA BUDEMO LJUDI

Poezija

Elma Selimi

 

ZAKASNIĆEMO DA BUDEMO LJUDI

 

Tipično lice sveta
pokazuje licemerstvo
mereći kriterijum zločina
obdukcijom umrlog čovečanstva.

Obraćam se:

gutljajima razuma
što pomeraju fantomski ud,
figurama iza pognutih mračnih lica
koja kad god da osvetliš

nazireš: uvek druge konture.

Potajno, iza roletni
uvek postoji „neko“ ko je video sve!
Neko ko je virio kroz sve ključaonice
i… progovoriće. Ali

tebe

danas nije razveselilo sunce
u decembarskom jutru,
ni kafa te nije otreznila od spavanja.
osećaš podmuklu mučninu.
Danima naviknut da gledaš

ubistva

uživo, preko satelita, kablovske.
Rutinski menjaš kanale.
Ne želiš znati, unapred
ubeđen da ne možeš pomoći.