Emina Efendić
DAN KAD SE RODILO PROLJEĆE
Dobrodošla ljubičico!
Dobrodošao zumbule!
Nagovijestio vas je cvrkut ptica
Na pomolu sunca
Jutros rano
Na mom prozoru
Zvijezde su mi još sinoć prošaputale
Kako se stidno pod mrakom skrivate
Glave pognute,
latice ljubomorno čuvate
branite rosi da im lica umije.
Dobrodošla ljubičico!
Dobrodošao zumbule!
Hajde,
Mirise svoje opojne pustite.
Bojama svojim mrtvilo oživite.
Kao vatru cijeli svijet rasplamsajte
Vinite se u nebo
Sjeme svoje sa ostatkom svijeta podijelite.
Hajde,
okitite moje prozore.
Žele udisati vaše mirise.
Mjesecima slušam njihove vapaje
Obradujte ih,
Hajde,
Krenite!
Dobrodošla ljubičico!
Dobrodošao zumbule!
Ne nosite više sa sobom moje proljeće
Ne kradite mi njegove dane
Vječno na prozoru mom ostajte
Mirise svoje za mene, čuvajte!
Obećajte,
Vaš dom na prozoru mom ovaj put trajat će.
Udisat će vaše mirise.
Hajde,
obećajte!
Zašto šutite!?
Ljubičico!
Zumbule!
Ne napuštajte moje prozore!
Ako već morate onda i mene povedite
U kraj gdje caruje
Vječno proljeće!