Kome pričinjava zadovoljstvo da u starim stvarima pronalazi neki komad koji bi mu još uvijek mogao poslužiti onda je njemački Flohmarkt idealno mjesto za njega. To je mjesto gdje ćete naći stvari svih vrsta, preko starih komada namještaja, knjiga, markica, odjeće do dječijih igrački, nakita, posuđa, lampi, slika…
Piše: Emina Jusufović
Samim preseljenjem iz jedne sredine u drugu uvijek se steknu nova iskustva, a pogotovo ako se radi o promjeni zemlje boravka. Ako potičete sa Balkana, a doselite se npr. u Njemačku proces prilagođavanje će, uistinu, biti kako trnovit tako i prepun magičnih iznenađenja. Trnovit, svakako u smislu da brdski balkanski mentalitet teško podnosi, najblaže rečeno, raznovrsna ograničenja kojih je, vjerujete, kao i mogućnosti, u Njemačkoj u izobilju. Kada se priviknete na to da vas prvi komšija može špijunirati i provjeravati da li ste odvojili tetrapak od ostataka hrane, s tim da je spreman preroviti vašu kesu smeća, možete se okrenuti manje čudnijim a ujedno i zanimljivim ponudama Njemačke, u ovo vrijeme za mnoge obećane zemlje. Tako, dolaskom u Njemačku, upoznate i mnoge pozitivne strane tih perfekcionista, koji kao otprilike i njihov jezik imaju konkretno objašnjenje za sve. Mada, kada ih istinski upoznate uvidite da je ipak, kao i na Balkanu, teorija skoro uvijek jedno, a praksa drugo, samo što ti Nijemci to, ipak, kudikamo bolje znaju upakirati nego mi Balkanci, vjerovatno zbog našeg temperamenta, te većina stvari kod njih na površini, uistinu, djeluje perfekto. Ako je ova prethodna rečenica teško shvatljiva, možda bi ponajbolji opis dala ona stara narodna: “Ko ih ne zna skupo bi ih platio”. Ali, ipak, to ćemo ostaviti nekim drugim analizama i tekstovima, u ovo tmurno vrijeme, novembar je, a novembri u Njemačkoj su uistinu tmurni, moglo bi se reći da su oličenje tmurnog vremena, te bolje se zadržati na vedrijim temama. E, sada, ljudi su veoma razlikuju, pa samim tim možete ih i na različite načine fascinirati, sve u zavisnosti od osobe do osobe. Ono što je mene fasciniralo, naravno između ostalog, moram napomenuti, da ne bih se učinila previše čudnom (sada bi ovdje došao smajli, kako već i zahtijeva moderno doba) je buvljak odnosno Flohmarkt što je njemački naziv za isti. Zašto buvljak?! Jednostavno, jer je buvljak u Njemačkoj, uistinu, fascinantan. Najjednostavnije objašnjenje buvljaka je pijaca gdje ljudi privatno drugim nude svoje korištene stvari. Kome pričinjava zadovoljstvo da u starim stvarima pronalazi neki komad koji bi mu još uvijek mogao poslužiti onda je njemački Flohmarkt idealno mjesto za njega. To je mjesto gdje ćete naći stvari svih vrsta, preko starih komada namještaja, knjiga, markica, odjeće do dječijih igrački, nakita, posuđa, lampi, slika itd. Njemački čuveni Flohmarkt čini dio njemačke svakodnevnice. Uvijek ćete naletjeti na raznorazna reklamiranja Flohmarkta, koji se održavaju redovno, kako na otvorenom tako i u zatvorenom prostoru. Odlazak na Flohmarkt ima neku posebnu čar, kao da se odškrinu vrata prošlosti te prošetate kroz stare zaboravljene, a pritom tuđe odaje. Zar ne zvuči čarobno?! Također, zanimljiva je i činjenica da u Njemačkoj prodavati, kao i kupovati stvari na Flohmarktu, ne predstavlja nikakav blam ni za koga, pa tako tu možete sresti sve profile ljudi.
Riječ Flohe prevedena na naše jezike (bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski) ima značenje – buhe. Buhe?! Zamislit ćemo se, i možda pomisliti kako uopće da tamo postoji išta za kupiti. Ipak, za početak, bilo bi interesantno otkriti zašto uopće naziv Flohmarkt. Sama riječ Flohmarkt potiče od francuskog izraza “marché aux puces”, što bi značilo “pijaca sa buhama”. Francusko puce kada se prevede znači Floh odnosno buha. Da bi otkrili gdje se nalaze buhe na sličnim pijacama trebamo se vratiti nazad u 18. stoljeće i uploviti u francusku prijestolnicu, u Pariz, gdje je sve počelo. Iz pomenutog vremena datiraju dva objašnjenja za Fohmarkt. Pošto je tada većina stanovništva u Parizu bila veoma siromašna, te samim tim nisu si mogli priuštiti novu odjeću i lijepe stvari, organizirali su pijace gdje su nudili korištene stvari na prodaju. I tu se u igru uključuju buhe. Prvo objašnjenje krije se u korištenoj odjeći. U to vrijeme ljudi u svakom slučaju nisu bili opsjednuti čišćenjem kao danas. Stoga im je odjeća često bila prljava. Tako bi se u njihovoj odjeći zametnula jedna ili dvije buhe, a ponekad i više njih. I tu je sve počinjalo. Neko ko bi kupio korišteni komad odjeće automatski bi, naravno neželjeno, kupio i buhe. Pošto su buhe oku teško vidljive, mogle su se veoma lahko skrivati u porubima odjeće, bez da ih se tek tako otkrije. Tada, kao što je poznato, nije bilo ni mnogo sredstava za dezinfekciju, te ti mali duhovi nisu lahko napuštali osvojene posjede. Međutim, buhe se vole skrivati ne samo u staroj odjeći nego i na samim ljudima, te je vrsta takve pijace za njih bila idealna. Mogle su vrlo lahko mijenjati mjesto staništa, naime one mogu skakati do jednog metra. I upravo tu se krije drugo objašnjenje, jer nije samo odjeća nego su i ljudi u tom periodu bili prljavi. Prilikom kupoprodajnih razgovora buhe su s lahkoćom skakale sa jednog čovjeka na drugog. Te, iako ništa ne bi kupili, garantovano su sa sobom kući nosili po jednu buhu. Jah!
Iz ovih razloga slične pijace u Parizu su nazvane“marché aux puces”, a iz toga je u Njemačkoj nastao Flohmarkt. Tako se nazivaju i danas, ne samo u Njemačkoj i Francuskoj nego i kod nas, buvljak ili ti ga buve. Ipak, ne treba brinuti, danas je, naravno, sve mnogo čišće nego tada i buhe ili buve se tu ustvari više ne kriju.
Ili, ipak, samo pokoja.