Ensar Bukarić
Avlija
Cvjetonosna, k’o šipak puna,
što vraća spomen na
djetinjstva magična, davna,
avlija naših majki,
najdražih
na dunjaluku insana.
Bukadar mirisnih katmera,
šarenih gladiola
i bijelih hergovana.
Musafira da primami,
komšiluku da odškrine
od čardaka vrata
i rodu daleku,
a kojega nikad
ni vidio nisam.
Avlija ljubavlju protkana,
što nam je davno usadiše
sve naše drage dede i nene
i oni davno od prije njih
da im se svima Allah smiluje!
Od nas malehnih
klesaše ljude
za insanski suret,
njegujući nježno
i milujući milo
najdraže cvjetove svoje.
Zambak bijeli uz mutvak,
kraj česme hadžibeg razgranati
i srcoliku nježnu mendžu,
obične roze boje, uz vrata,
što ju je majka ašćare
najviše voljela,
kada bi birvaktile
pred iftarsko šerbe
polahko, po istilahu
avlijom prohodala
i tako bez srkleta
sve do ezana.
____________________
Istaknuta slika: Halke na kapiji hadži Tahirage Sutovića, Rožaje