Enser Hodža: Selam, za Resulallah

Poezija

Enser Hodža

 

 

 

 

MUHAMMED S.A.V.S. SE  RODI

 

Bljesnu nebo, pustinja se rasvijetli

i daleki šamski dvorovi.

Svijetu stigla Milost obećana,

Amina rodila Muhammeda…

Babo (djed) mu se stari, silno obradova,

bogato sve za muštuluk dariva.

 

Bol materina nagrađena najvećom radosčću,

rodi se čovjek najpravedniji-dar insanu.

Allahova milost ljudima,

zvijezda vodilja zalutalima.

Da zakopa džahilijet,

da insana postavi u terbijet.

 

S’ Kura’nom časnim!,

i sunnetom Muhammeda  el Nebijja

sunce spasa nad Mekkom obasja.

Dugo je trajala džahilijetska tmina,

Milostivi radost posla Muhammeda el-Emina,

da svijetu lice promjeni,

duboko u zabludu bili utonuli, zalutali insani.

To je bila “Godina-slona“ ,

po rađanju Pejgambera zapamćena

 

 

OBLAK

 

Modro nebo, beskrajno…

Pod nogama pustinjsko mrtvilo,

među njima  Sunce uzavrelo.

Suzile se zjenice, žega, usne napukle,

na horizontu samo pješčane dine.

Duboko u pijesku,

trag natovarene kamile –

pod turbanom dijete najodabranije.

U sjeni karavan putuje,

oblak ga jedan prati.

Išaret – Božiji znak… ?!

Mudžizu ovu Behira primjeti,

široko se kapija otvori:

-Bujrum! Uđite musafiri, dragi.

U prsima mu vatra,

duša radoznala, gori…

On bi da pita, s’ njima da govori,

oka oštra, čovjek načitan…

Zapita se:

-Ko je ovdje odabrani?

Kad primjeti biljeg,

nišan poslanički od davnina vijest:

“govorili stari kitabi“ .

Ugosti ih, ruku pusti, srce otvori,

od zuluma dušmanskoga  amidžu upozori:

-Dijete ovo dalje od očiju,

ne vidjeli ga ćifuti, smutljivci prokleti,

mudro ih  pobožnjak Behira uputi.

Ispraća im haber dugo čekan

od kada je čovjek  na zemlji spušten,

u prijašnjim objavama dolazak najavljen:

„milost svjetovima – haber Božije milosti,

Muhammed Resul-poslanik poslednji“.

 

 

DŽEBERUL-NUR

 

Usamljen, zamišljen…

Gafletom insana ojađen.

Čisto srce u grudima,

rukama meleka umiveno,

od grijehova očišćeno

u davna vremena,

dok je dijete bio.

Traži smiraj u znacima tišine

i odgovor s nebeske visine:

-kuda vodi ovaj gaflet,

kada je duša zarobljena

u mraku slijepila?

Kada mudrost

ostaje u sjeni ludila,

kad se zulum glasno veliča?

Koraci lagani- kao da podskakuje,

smireno ka vrhu putuje,

povrh Mekke na Džeberul-nur-

dušu da odmori.

U pećini  Hira osamljen…

Znake gleda, duboko zamišljen

I ne sluti šta ga čeka-

da ga Allah odabrao

za Poslanika svijetova.

 

Enser Hodža
Enser Hodža

Enser Hodža je rođen u 1976. godine u Restelici – Dragaš (Gora) – Kosovo.

Osnovnu školu završio u Restelici.

Gimnaziju završio u Prizrenu i Dragašu.

Studirao stomatologiju u Prištini.

Od 2000. godine živi u Švicarskoj.

Objavio je knjige:

Zbirka pjesama ʺGora, Goranin-ZA KOGO SMEʺ (2014.godine)

Zbirka priča ʺSt’paljke vo kamenʺ (2014. godine).