Redakcija Filip Došljak
ZAPISI O SLIKARSTVU IRVINA MASLIČIĆA
Irvin Masličić pripada istaknutoj grupi mladih slikara koji su posljednjih godina svojim izložbama pokazali da su dosljedni nastavljači velikana crnogorskoga slikarstva. Rođen je 1981. godine u Beranama. Diplomirao je 2006. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Magistrirao je2016.godine na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore (istorija kulture i istorijska antropologija). Studijski je boravio u Parizu – Cite internationale des arts, 2017. godine, Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, od 2008. godine. Radi kao likovni urednik u Centru za kulturu Berane.
Samostalne izložbe:
-2010. – Berane
-2014. – Zagreb, Valpovo, Buje, Kastav, Split, Bijelo Polje,
– 2015. – Pljevlja, Bečići, Podgorica,
-2016. – Petnjica,
-2017. – Pariz
-2018. – Herceg Novi, Podgorica.
Učestvovao je na 50-tak kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Likovne kolonije i simpozijumi:
-2012. – Likovni simpozijum jugoistočne Evrope, Ulcinj; Prva likovna kolonija “12”, Berane; International art colony, Izmir, Turska.
-2013. – Gathering Point Montenegro
– 2014. – International Art Symposium Sahl Haseesh, Egipat; Likovna kolonija “Suvodo”, Berane
-2015. – International Figurative Artists Colony, Plav; Likovna kolonija “Kaludra”, Berane; Likovna kolonija “Papradiški majstori”, Veles; International Colors Meeting, Turska
-2016. – Likovna kolonija “Kaludra”, Berane; Međunarodna likovna kolonija, Pljevlja; Likovna kolonija “Piva”, Plužine; Međunarodna likovna kolonija “Sarajevska tribina”, Sarajevo
-2018. – Likovna kolonija “Kaludra”, Berane; Likovna kolonija “Đurđevdanski vidici”, Kragujevac; Prva likovna kolonija “Medun”, Podgorica; Likovna kolonija “Susreti prijateljstva”, Goražde; Likovna kolonija “Sjenica”, Sjenica; Mileševska likovna kolonija, Prijepolje; Festival “Festari”, Suva Reka, Kosovo; Likovna kolonija “Jefimijini dani”, Trstenik.
Nagrade:
-2016. – Nagrada za najbolju scenografiju na 46. FDA, Bijelo Polje
-2017. – Nagrada za najbolju kostimografiju na 47. FDA, Bijelo Polje.
Već od prvih Masličićevih radova likovna kritika je sa puno pažnje pratila njegovo umjetničko stvaralaštvo.
“Slike Irvina Masličića imaju polazište u impresiji, doživljaju, dubokom osjećanju u čudnoj povezanosti mladog umjetnika sa podvodnim svijetom. Tajanstveno morsko dno, ribe, korali, školjke i fosili rasuti po površini platna hipnotički uvlače posmatrača do samo zaborava u začudnu, podvodnu sferu. Ovaj efekat, “uranjava” posmatrača u sliku autor postiže ne pukim, mimetičkim, narativnim saopštavanjem vizuelnih svojstava morskoga dna i bića koja žive na njemu, već znalačkim, nepogrješivim registrovanjem suštinskih odlika tog svijeta i njihovim maštovitim prevođenjem u autonomni likovni jezik.Slikani fon sa raskošnom, skoro enformelističkom fakturom i ekspresivan formel, često ekonomičan i lapidaran crtež sveden na konture postaju mjesto Masličićevog nagonskog, alogičnog, intuitivnog djelovanja, ali istovremeno i svjesnog usredsređivanja na razriješavanje odnosa forme i boje. Boja se javlja kao dominantan likovni element na izloženim radovima. Raskošna i suptilna hromatska sazvučja , nekada gusta do neprohodnosti(dno), a nekada lazurna i lirska (voda) ukazuju na razvijanje Masličićevog slikarstva u pravcu ekspresivnog izraza. Oblikujući svoj svijet bojama, autor mu daje novu formu. A forma je korelativna sa bojom, ako ne konkretno , pojmovno jeste uvijek. Pomoću boje koja poput kosmičkog praska iz vremena stvaranja svijeta uranja u prostor slike, ali iz njega i izvire, stvoreni su oblici koji imaju mediteransku poetičnost. Specifičnim slikarskim postupkom ( satkanim od niza preklapajućih bojenih polja, ekspresivnog gesta i ponekada nadgrađivanjem fakture apliciranjem pravih školjki), izvedenim dovoljno inpulsivno da se sačuva spontanost rukopisa, ali i dovoljno koncentrisano da ta spontanost ne naruši kulturu slikanja , Masličić kreira slike koje imaju potencijal fluidnih metarmofoza organskog svijeta. U poetičnim slikama koegzistiraju različite formalne jedinice,od asocijativno-figuralnih do apstraktnih, preplićući se i međusobno generišući. Umjetnik predan, uporno, sa najvećom mogućom investicijom svoje psihičke i duhovne energije,ali sa svježinom djetinje imaginacije gradi sloj po sloj (formalni i značenjski), pri čemu se svaki naredni nadovezuje na rezultate predhodnog , iz njega izrasta i u sebi sadrži njegove posljedice. Na neki način, procesualne i strukturalne zakonitosti prirodnih pojava poput kompaktnosti i cjelovitosti, umjetnik prenosi u procese nastanka i unutrašnje ustrojstvo slike. Obzirom na kvalitet koje posjeduju dosadašnji radovi ovog mladog umjetnika, u vremenu koje dolazi, a koje je sasvim sigurno na njegovoj strani, s pravom treba očekivati nove kreativne pomake i radovati im se” (Ljiljana Karadžić, 2018).
“Irvin Masličić njeguje koncept takozvanog podvodnog morskog pejzaža, s idejom detaljnog, slojevitog elaboriranja površine slike i slojeva namaza/boje, više informelnog tretmana podloge. Iskustva akcijskog slikarstva i tašizma (slikanja mrljama i kapljicama boje) ovdje su više nego prisutna, ali u sjajnoj mimikriji dočaravanja podvodnog stijenja, grebena, škrapa i dna mora. Reljefnost Irvinovih slika prerast će u jednoj fazi do tzv. slikoreljefa, gdje slikar na podlogu lijepi prave školjke i različite druge materijale kako bi postigao efekat vizuelno i prostorno pokrenute površine slike koja time sasvim drugačije od sebe reflektira svijetlo i sjenu. Te aplikacije drugih materijala na slike, međutim, ne čine ovo slikarstvo manje uvjerljivim ili previše dekorativnim, i čini se kako je slikar sam sebi postavio zadatak i izazov da jedan tako vizuelno osjetljiv motiv poput riba i školjki prikaže na strogo odmjeren, slikarski način. Zanimljivo je primijetiti da su Irvinoivi raniji radovi apstraktniji od novijih slika, u kojima se mladi slikar više koncentrira na eksperimentisanje s reljefnošću fakture, ali i specifičnom paletom zasićenih, tzv. nečistih boja koje opet uspješno dočaravaju polusjenu dna pod vodom. A zašto baš riba, motiv koji se rijetko može vidjeti kod slikara mlađe generacije? Rekla bih da je u slikarstvu Irvina Masličića riba metafora za temu slobode, neuhvatljivosti, nepostojanja (fizičkih, egzistencijalnih) granica, za beskrajnu mogućnost velikog plavog putovanja, negdje daleko u nove prostore nepoznatog, za koje možda još niti sam nije do kraja svjestan.” (Iva Korbler, 2018).
“Irvin Masličić tradicionalno pristupa motivu. On se “bori” između doživljaja trenutka uz oblik i njegovog likovnog interpretiranja. Ponekad grubo slojevite a ponekad uglađene površine radova ispunjene su umjerenim kolorom i izvedene različitim intervencijama.Plavetnilo koje očekujemo ponekad je zamijenjeno nekim drugim kolorom kojim autor unosi nove asocijacije.Poneke intervencije linijama naznačavaju spontanost.Unutar ovog niza radova nalazimo odlična kompozicijska rješenja.Smjeli izrezi kadrova unose dodatnu dramatiku. Irvin Masličić želi komunikaciju sa posmatračem pa je često narativan. On izrezuje izabrane sekvence podmorja nudeći nam temetizirane scene. Ponekad nudi usporedbu situacija u vodenom plavetnilu sa stanjem našeg odnosa prema stanovnicima podmorja… Do novih konoracija dovedeni smo prepoznajući dezen na slici Akvarijum. Ovaj rad nosi ekološke konotacije jer problematizira suvremeni odnos zapadne civilizacije prema ” dresiranoj” prirodi za koju se smatra da ljudskoj vrsti mora biti pokorna. Ovaj rad uvodi domišljanje o kineskoj, istočnjačkoj strategiji oblikovanja, koja, i ako ima stroge kanone, oblik ne dokumentira na način posjedovanja već ga nudi kao situaciju suživota. Zapravo nam cijeli ovaj ciklus nudi ideju tolerantnijeg pogleda na svijet. Jer, ako nešto ne poznajemo ili ne volimo to ne znači da to ne moramo poštovati ” (Eugen Borkovsky, 2018).
“Irvin Masličić je i bojom odredio strukturu slikarskoga prostora u kojem iskazuje prefinjen osjećaj za perspektivu i dubinu. Kontrasti svijetlih i tamnih partija na njegovim slikama umiruju ekspresiju, a učvršćuje kompoziciju. A ono što stoji između Masličićevog oka i duha uz slikarsku strast, jeste neka vrsta ‘prisvajanja’ beskraja prirode. I to one koja je dokučiva samo umjetnicima. Očaran podvodnim prostorom, isti je na Masličićevim slikama likovna činjenica sa puno asocijativnih veza sa stvarnom prirodom. Irvinov slikarski gest i boja prožimaju se sa likovnom atmosferom u jednu snažnu ekspresivnu cjelinu. Sve ove slike u sebi nose zajedničko obilježje: stilsko, koncepcijsko i motivsko, ali svaka ima i svoj poseban znak prepoznavanja i svoju sudbinu. Ima na svakoj po neka lepršava metafora koja poziva oko na dalje i dublje putovanje”. (Dr Draško Došljak, 2014).
“Da li po rođenju, porodično emotivnom okruženju; po ocu, majci ili stricu, po obrazovanju ili po božjem daru i žaru, odstrasne plameti boje i inspiracije, stasavao je Irvin i nanosio na platnima ovaj čudesni podvodni pejsaž koji je doživljavao spoljno-unutrašnjim čulima, opažanjima i vidnim zracima, da se posmatračima i ljubiteljima umjetnosti činilo da im je neko zavičajnu bilo koju rijeku i vodenu površinu izlio na jedno trajno mjesto-platno sa sastojcima koje se ne mogu okupiti samo u jednom toku i bez ljubavi i traganja. Smjenjuju se staklasta nestašna površina i dubina. Boja je ugrađena kao podmetnuta koloritna ogledala. Unutrašnji magneti koji približavaju likovnu čaroliju, spajaju fosilno i živo biće; usamljeno, razgranato, ljubomorno i samosvojno bilje.” (Miomir Mišović, 2018).
Slikarski opus Irvina Masličića zavrijedio je pažnju istaknutih likovnih kritičara i teoretičara, koji potvrđuju da se radi o slikaru koji ostavlja upečatljive likovne tragove.
