Filip Došljak
BOJE ZEĆIRA LUBODERA
Zećir Luboder pripada onim slikarima koji su svoje likovno obrazovanje sticali u čuvenoj hercegnovskoj umjetničkoj školi koja je dala velikane našega slikarstva.
Na platnima Zećira Lubodera osjećamo toplinu i nježnost zavičajne boje. Kao da su djelo i autor stopljeni u poruku da umjetnost produžava život. Ta toplina, zapravo, zrači i iz autorovog bića, otuda su njegove slike smirene i mudre. Lirski govor na Luboderovim platnima posjeti, kad-kada, na poeziju Mira Đurovića, Ovidija sa Ibra, na treptaj breze – i sestrama i brezama, na žubor Ibra, na Zajkovu prozu – humane rečenice. Nije slučajno sto se ovdje boja i riječ prožimaju. Što iz Mirove i Zajkove poezije Zećir Luboder strofe pretvara u likovni izraz. Zećirova platna najbolje pokazuju da slikarstvo i poezija ne mogu jedno bez drugog.
Zećir Luboder je rođen 1941. godine u Rožajama. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a Srednju umjetničku školu u Herceg Novom , 1964. godine. Višu pedagošku školu – Grupa likovno vaspitanje završio je 1972. godine u Beogradu.
Ovaj istaknuti slikar i vajar, priznati likovni pedagog i stvaralac predavao je likovno vaspitanje u rožajskim Udruženim osnovnim školama, sve do penzionisanja, 2006. godine. Honorarno je predavao i likovnu umjetnost u Beranskoj gimnaziji – Odjeljenje u Rožajama.
Zećir Luboder je organizator Likovnih susreta djece likovnih stvaralaca SFRJ, koji su organizovani vise puta u Rožajama. Koautor je monografije “Refik Adrović – slikar akvarelista”, koja je objavljena u Rožajama 2001. godine. Aktivno je učestvovao u kreiranju i razvoju likovne kulture u Rožajama. Držao je predavanja iz likovne umjetnosti u Betonu (Francuska), a bio je i učesnik na kongresima likovnih stvaralaca u Roterdamu i Sofiji. ( Zečević, 2014)
Autor je biste pjesnika Miroslava Đurovića koja se nalazi ispred škole koja nosi ime pjesnika Đurovića, u Bašči, kod Rožaja. Dobitnik je vise nagrada i priznanja.
Milan Coko Marović, likovni kritičar je 2001. godine zapisao da su slike Zećira Lubodera: ” Plemenita lirska asocijacija na viđene i doživljene motive, ostvarene smjelošću i toplinom likovnog postupka koji nam dovoljno govori za sebe, Vjerujem da ovaj autor zaslužuje punu pažnju jer njegovo tiho likovno govorenje nije agresivno već potreba da se sadržaj i motiv dožive i osjete”.
“Umjetnicima koji svoje likovne svjetove crpe iz magije genius loci pripada slikar Zećir Luboder koji je likovno obrazovanje stekao na Umjetničkoj školi u Herceg Novom i Beogradu. Inspirisan raskošnom prirodom zavičajnog rožajskog krajolika koji posmatra kroz prizmu vlastitih irealnih fantazija i sanjarskih vizija on stvara slikarski svijet zasnovan na ekspresionističkoj i asocijativno-asptraktnoj slojevitosti i futurističkoj pokrenutosti.
Ptice, predjeli i planine razlažu se, plamte i rascvjetavaju poput cvijeta Na pastelima, njegovoj omiljenoj slikarskoj tehnici, on postiže sinhrono jedinstvo apstrakcije i realnosti – prirode kao prostora u kome se snažno aktiviraju umjetnikove misli i osjećanja. Njegove slike posebnog lirskog senzibiliteta ispunjava poetsko strujanje i draž tople atmosfere.
Luboderove „fantazije“ djeluju kao dah proljeća. Na njima je sve moguće. Ptice, predjeli i planine razlažu se, plamte i rascvjetavaju poput cvijeta, cvijet dobija monumentalnost i snagu grandiozne prirode, nebo se prelama refleksijama polarne svjetlosti ili se talasa poput morske pučine. Prigušena koloristička skala koja prati jake kolorističke efekte, prisustvo plave, ljubičaste i mrke nasuprot crvene, žute, zelene, oranž, istaknuti kontrasti svjetla i tame, kontrapunktovi kompaktne materije i slobodnog prostora, i violentna linija formirali su ovaj svijet okamenjene tišine.
Njegove kosmičke pejzaže prate snažne i dinamične senzacije nezaustavljivih ritmova boje i forme. Snažni emotivni naboji umjetnika reflektuju se na slici munjevitim gestualnim potezima.
Međutim, asocijativne i realne forme, kao dio jasno formulisane tematske cjeline ne gube svoja fizička obilježja već se kao takve uklapaju u kompozicijske cjeline koje imaju prizvuk fenomenoloških osobenosti apstraktnog izraza. Ono što je nestvarno na ovim slikama jeste vrtoglavi ambijent u kome se te forme nalaze.
Čest motiv Luboderovih slika predstavalja ptica koja je u njegovom slikarstvu lišena simboličkog značenja. Njen savršen oblik – aerodinamična forma, raskošna krila koja lepršaju zrakom, pokret koji se multiplicira, koloristički kontrasti predstavljaju inspirativni podsticaj umjetnikovih stvaralačkih fantazija.
Umjetnik na slikama znalački uspostavlja red, ravnotežu i harmoničnu protivtežu. Na njima ništa nije prepušteno slučajnosti. Poetika gesta je jasna i egzaktno definisana. Uskovitlane mase zaustavljene su obrisima koji imaju svoj unutrašnji logički razvoj i jasna konturna ograničenja. Ekspresivni gestovi ne poništavaju stvarnost već joj daju jedno novo značenje koje njegovo slikarstvo približava nadrealnom.
Osnovno izražajno sredstvo Luboderovog likovnog izraza je boja. Ona je nosilac ekspresivno pokrenutih ritmova koji određuju kompozicijsku dinamiku. Boje na njegovim radovima se sudaraju, sinhronizuju, odvajaju, ali uvijek su u funkciji cjeline. Svjetlost koju emanira boja ili isprekidani linearni refleksi daju sklad istančanoj varijaciji suptilnih valerskih i tonskih orkestracija.
Mada je prostor zgusnut i zatvoren umjetnik strukturom holandskog papira kanson na kojem radi pastele postiže da bojena materija dobija transparentnost i mekoću koja podsjeća na prefinjena goblenska tkanja.
Slikarsko djelo Zećira Lubodera dugo vremena nije prezentovano javnosti. Ovaj posvećenik pedagoškog rada čekao je trenutak da sve ideje i stanje sazru u njemu i da ih pretoči na svoje slike. Vrijeme je očigledno radilo za ovog slikara intimističkog prosedea, umjetnika snažnog ekspresionističkog zamaha i vizionarskih promišljanja”. ( v. Sajt: Zavičajni muzej “Ganića kula”, Rožaje)
Zavičajni ambijent je njegovo polazište, koje ga odvodi ka redukciji čistog prirodnog oblika u dinamičko kretanje kroz svjetove oblika i boja. Kompozicija je promišljena i sa svojom kolorističkom atmosferom daje skladnu cjelinu koja prija oku posmatrača. Njegovi pastel na crnoj podlozi papira, prepuni su kontrasta toplih i hladnih tonova, pa je raskoš kolorita još više naglašenija. Ti tonovi čas su intenzivni, ustreptali pod prodorom svjetlosti, čas prigušeni jutarnjom planinskom iz,aglicom. Imaginarni peizaži, koji kao da sun a granici jave i sna su, zapravo, Luboderova sjećanja i snoviđenja. Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. Njegova vizija i likovna kreacija odvode nas u tajanstveni svijet gdje su planinski vrhovi poput cvijetnih latica ili ptica, a ptice lepršave poput latica koje lebde nošene vjetrom. O vrijednostima umjetnikovog dostignuća najjasnije govore njegova harmonična i poetična djela, koja ostaju najbliža ljepoti prirode, ali nas i navode da sa njim zajedno maštamo o nekom drugačijem i ljepšem svijetu (Mr Irvin Masličić, 2019).
Zećir Luboder je učestvovao na vise kolektivnih izložbi: Bar (1993), Cirih (1994), Pernik (1995), Beton (2002).
Samostalno je izlagao: Galerija Centra za kulturu Rožaje, 1996; Galerija “Most” Podgorica, 2001; Zavičajni muzej “Ganića kula”, Rožaje, 2012; Galerija “Josip Bepo Benković”, Herceg Novi, 2012; Galerija Centra za kulturu Bijelo Polje, 2017; Kuća “Vojvode Gavra Vukovića” – Berane, 2019; Centar za kulturu Petnjica, 2019.
Član je Likovnog kluba “Kula”- Rožaje, i izlagao je redovno na Semptembarskom likovnom salonu ovoga udruženja.
Živi i likovno stvara u Rožajama.