Igor Divković
RUBINA
korača lagano
sasvim polako
zaljubljena cura
to
radi tako
u rujnu
raskošnija od rajskog rubina
mirisnija od mistike merlota
slađa od syraha svetkovina
korača lagano
sasvim polako
zaljubljena cura
to
radi tako
seksipilom septembra
tankoćutnošću loze
grlom grka
prožeta krvlju vranca
strašću traminca
mladošću portugisca
.
korača lagano
sasvim polako
zaljubljena cura
to
radi tako
kad dođe ura
od vinogradarskih brevijara
od grozdovih festivala
od krvi oltara
na početku nam bijaše
riječ
navijek nam ostade
kalež
i
pjesma stara
RUJAN RUJI
dolazi septembar
u vinograd želja
jesen polako zri
vječna je ljubav
zemlje i loze
vječno je sunce
jesmo li mi
dolazi septembar
u vinograd snova
anđeli pjevaju
rujan ruji
vrišti berba
vrije mošt
pijano tambura bruji
dolazi septembar
ponovi ona
vino se zlati
sveti do boli
kronos kaplje tika – taka
dal’ me još sanja
dal’ me još voli
VINKA
sanjam
ali ne kao prije
da
gorki grk
grleno
gitaru grli
zategnute joj strune
dira
da
anđeoski zvuci
sipe s visina
s nebeskih širina
da
srebro mjesečine rosi
san vinograda
tankoćutnost loze
da
zreli grozdovi
velika zvjezdana kola
voze
potražit ću te
sasvim sigurno
dok mošti vinograda vriju
dok umorni vinogradari sniju
dok im dugokose kćeri bdiju
u mekom mraku
potražit ću te
među njima
rumenijima od vina
sjajnijima od rubina
opojnijima od hedonine
ljubavne ode
radosti
u ustreptalom zraku
potražit ću te
ali
ne kao prije
ove razbludne noći
neću zaboravit ništa
od svašta
što sam kanio da ti dam
traminac tame
tamburu drma
a jutro je daleko
u japanu
raskinuti su lanci
vrište mustanzi
vranci
lipicanci
crni cigani na cesti
tamo ću te svijati
svilokosa
tamo ću te zlatiti
zlatokosa
da kao list treperiš
da uzbuđena
šaptom poželiš
da krv vina
teče
teče
teče