Igor Jurilj je rođen 1986. u Doboju, Bosni i Hercegovini. Završio je jezičnu gimnaziju u Karlovcu gdje živi, a magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za anglistiku. Profesionalno se bavi radom Jamesa Joycea, u sklopu čega jest i organizator festivala Bloomsday u gradu Puli. Trenutačno radi u Turskoj kao profesor engleskog jezika, a kontinuirano već osam godina piše kao novinar za različite hrvatske medije (Muzika.hr, RavnoDoDna.com, Idesh.net, odnosno filmski časopis Filmonaut i srpski magazin CINEmagazin) te je vanjski suradnik na Hrvatskom radiju, 2. programu. Poeziju piše od srednjoškolskih dana, a 2010. objavio je zbirku pjesama Kaliktomija.
METRO
Zavirivši u svaki metro najljepše se vratiti tramvaju,
Al’ uskoro razvest će ih netko i u mom kraju,
I pogledavat ću kako ulaziš u vlak na pruzi bez postaja
S vrha pokretnih stuba jer dolje hladan vjetar izbija.
Inače mašem samo obrisima što povećavaju se s horizontom.
Al’ mahnuo sam silueti dječaka u kupeu jednom,
Sjećam se, zajedno smo plakali ispred njegova vagona,
Sjećam se, na dan mog rođendana.
Pokušaj mirno sanjati o dječjim lažima o vjetru,
Onim koje smišljao sam da me nosiš na buri.
Radije mirno spavaj
Sa strancima ne pričaj.
Odbrojavat ću pjesme do posjeta,
Pojest ću balone na datum kalendara,
I popit ćemo kavu s puno šlaga…
onu koju nijedno ne volimo.
Pisat ću ti i donijet’ na kavu pregršt pisama,
Zaboravljat’ imena lica sa zlatnim vlasima
Jer zbog tebe sve su prijetvorne uhode mojih pjesama.
Moraš li zbilja ići?
Hajd’ me ponesi,
Bura će me odnijeti.