Igor Jurilj: Metro

Poezija

Igor Jurilj je rođen 1986. u Doboju, Bosni i Hercegovini. Završio je jezičnu gimnaziju u Karlovcu gdje živi, a magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za anglistiku. Profesionalno se bavi radom Jamesa Joycea, u sklopu čega jest i organizator festivala Bloomsday u gradu Puli. Trenutačno radi u Turskoj kao profesor engleskog jezika, a kontinuirano već osam godina piše kao novinar za različite hrvatske medije (Muzika.hr, RavnoDoDna.com, Idesh.net, odnosno filmski časopis Filmonaut i srpski magazin CINEmagazin) te je vanjski suradnik na Hrvatskom radiju, 2. programu. Poeziju piše od srednjoškolskih dana, a 2010. objavio je zbirku pjesama Kaliktomija.

 

 

METRO

 

Zavirivši u svaki metro najljepše se vratiti tramvaju,

Al’ uskoro razvest će ih netko i u mom kraju,

I pogledavat ću kako ulaziš u vlak na pruzi bez postaja

S vrha pokretnih stuba jer dolje hladan vjetar izbija.

 

Inače mašem samo obrisima što povećavaju se s horizontom.

Al’ mahnuo sam silueti dječaka u kupeu jednom,

Sjećam se, zajedno smo plakali ispred njegova vagona,

Sjećam se, na dan mog rođendana.

 

Pokušaj mirno sanjati o dječjim lažima o vjetru,

Onim koje smišljao sam da me nosiš na buri.

Radije mirno spavaj

Sa strancima ne pričaj.

 

Odbrojavat ću pjesme do posjeta,

Pojest ću balone na datum kalendara,

I popit ćemo kavu s puno šlaga…

onu koju nijedno ne volimo.

 

Pisat ću ti i donijet’ na kavu pregršt pisama,

Zaboravljat’ imena lica sa zlatnim vlasima

Jer zbog tebe sve su prijetvorne uhode mojih pjesama.

 

Moraš li zbilja ići?

Hajd’ me ponesi,

Bura će me odnijeti.