Redakcija PJESME PROGNANIH PTICA
Sabah Al-Zubeidi irački književnik sa srbijanskom adresom, gostovao je u subotu 21. veljače 2015., u svečanoj dvorani Zadarske privatne gimnazije s pravom javnosti. Bila je to i prilika za predstavljanje njegovoga zbornika: Pjesme prognanih ptica, izbor i prijevod na arapski pjesnika s ovih prostora.
Zubeidi živi i stvara u Beogradu, gdje je došao prije 33 godine. Rođen je 1956. u gradu Al Amari na jugu Iraka. U Iraku je završio osnovnu i srednju školu, a potom je 27. kolovoza 1977. godine došao u SFRJ gdje je stekao visoku stručnu spremu, Poljoprivredni fakultet, odsjek stočarstvo. Nakon fakulteta vratio se kratko u Irak, a onda ponovno na ove prostore.
Književnik Sabah Al-Zubeidi objavio je sedam knjiga poezije, proze, osma uskoro izlazi. Uvršten je u veći broj antologija i zbornika. Osnovao je književni klub Mesopotamia te je direktor Mesopotamia companyja u Beogradu.
U više navrata istaknuo je kako se nakon fakulteta namjeravao vratiti, živjeti u Iraku, no splet okolnosti odredio je drugačije, među ostalim i ženidba srpskom državljankom s kojom ima kćer, a stigla su i unučad.
Njegov posjet Zadru realiziran je u organizaciji Hrvatskog književnoga društva ogranak Zadar, u čije ime ga je pozdravio Nikola Šimić Tonin, predsjednik ogranka i u ime ravnateljice Zadarske privatne gimnazije s pravom javnosti, Žakline Kutija, koju su neizostavne obveze spriječile prisustvovati promociji, istaknuvši kako su rijetke prilike imati gosta iz zemalja koje su zahvaćene ratom.
Zadarskom susretu s Al-Zubeidijem nazočio je i Valerijo Orlić, predsjednik HKD a koji je tom prilikom pohvalio rad zadarskog ogranka, kao i aktivnu međunarodnu suradnju.
Na samom početku susreta Sabah Al-Zubeidi rekao je kako je Zadar grad njegove mladosti u koji je često svraćao dok je bio u Sarajevu, jer mu je bilo bliže. Uz Zadar, prethodnih je dana posjetio i Rovinj, Osijek, Slavonski Brod i još nekoliko hrvatskih gradova sa željom da predstavi svoju kulturu.
– Želja mi je u najboljem svjetlu predstaviti svoju kulturu, ali i hrvatsku kulturu i književnost. Nalikujem na ambasadora kulture, kazao je Sabah Al-Zubeidi čije ime u prijevodu znači zora, budući je rođen u četiri sata ujutro.
Kao pjesnik počeo je u drugom razredu osnovne škole, a s 14 godina objavljuje u časopisu i radi u dječjim novinama, kasnije kao profesionalni novinar.
Studij ga je prvi put doveo na ove prostore.
– Kako sam bilingvalan, nekad mi dođe ideja na srpskom pa prepjevam na arapski ili obrnuto. Objavljivati sam počeo kasno, tek 2008. Iako nisam azilant, izabrao sam živjeti ovdje. U sebi nosim tugu i nostalgiju za rodnim krajem, kazao je Al-Zubeidi, a upravo ta nostalgija vratila ga je i potaknula velikim dijelom ponovnom književnom stvaralaštvu te je prvo počeo pisati ljubavne, a poslije duhovne pjesme o kojima je također govorio tijekom zadarskog gostovanja.
– Nemam strah, volim život, ali malo sam počeo misliti o Onom Gore, kazao je.
U zborniku: Pjesme prognanih ptica, izbor i prijevod na arapski pjesnika s ovih prostora, koji je predstavljao, nalazi se i jedna pjesma N. Š. Tonina, Oda pjesmama / oda ljudima, koju je zadarski glumac Valter Šarović pročitao na hrvatskom, a Sabah na arapskom. Potom je Sabah Al-Zubeidi iz Al Amari na jugu Iraka, čitao svoje rodoljubne pjesme u kojima se osjeti nostalgija za domovinom, za Irakom.
– Biti čovjek vrlo je važno. U srce staviti ljubav. Nema više ljutnje, bijesa. Kad je ljubav, onda nema mržnje, onda je tolerancija. Ja sam uvijek za to da pružimo ruke pomirenja. Unatoč ratovima, spajao sam ljude. – Sabah Al-Zubeidi.
Upitan za mišljenje o stanju u domovini Sabah je kazao kako uvijek nosi zastavu sa sobom, te će ju odnijeti i u grob.
– U Iraku uvijek je bilo ratova, no mi smo narod koji je žilav. Irak je bogata zemlja, plodna… Ono što se događa u Iraku jedan je kaubojski pohod, da se opljačka. Ali, narod će se opet dignuti. Ovo što vidite nije moj narod, ja ga želim predstaviti u najboljem svjetlu.
Ovakve zemlje kao što je vaša nema nigdje, to je kapital. Mi imamo naftu, vi nešto drugo. Treba čuvati tradiciju, vjeru. Borim se da pokažem kako je Irak zemlja kulture, civilizacije…
Kad sam došao ovdje čeznuo sam za domovinom. Mislio sam završiti fakultet i vratiti se, ispalo je malo drugačije. Počeo sam pisati domoljubne pjesme.
Ja volim život. Raj je ovdje, na kojem god ga jeziku zvali. Čovjek mora čuvati svoju vjeru, mora biti stabilan. Duhovna pjesma je jaka, ne može je svatko stvarati.
Sabah Al-Zubeidi otkrio je nazočnima kako se Arapima sviđa poezija s ovih prostora, no on sam je, kao strani državljanin otkrio mnoge gramatičke greške koje autori nisu vidjeli.
– Ako voliš svoj jezik moraš pisati ispravno. Poezija je jedna vrsta rađanja, kada ti dođe uzmeš olovku i pišeš. Poezija je izraz duše, nije fantazija.
Upitan za status pisca u Iraku, istaknuo je kako su tamo cijenjena zanimanja: umjetnik, književnik i novinar.
Nikola Šimić Tonin
