BEZVREMENSKA LJEPOTA
Čovjek velike energije kojega posebno karakterizira sposobnost interdisciplinarnog promišljanja pa se njegov rad nikako ne zaustavlja na likovnosti, nego se neizbježno usmjerava prema razumijevanju temeljnih problema suvremenog društva. Žene koje su dominantni motiv nisu samo simboli plodnosti, ljubavi, čežnje, majčinstva one propituju svoju ulogu u današnjem svijetu. Propituju i ulogu svakoga od nas. Moramo naglasiti da im umjetnik dodjeljuje različite uloge one životne. One su svakodnevne… možeš ih sresti na ulici, tržnici. Njihova ljepota nije u prekrasnom licu nekog diktiranog trenda, jer to bi značilo da je prolazna. Tu se radi o bezvremenskoj ljepoti kao što su bezvremenske vrijednosti koje umjetnik potiče. Da se tu prepoznati Willendorfska Venera, roditeljica svemira, majka svih nas. Njezin zadatak je da nas vrati na početak da sjetimo od čega smo nastali i čemu idemo. Vidjet ćemo i Evu sa svojim atributima – zmijom i jabukom. Umjetnik pažnju pridaje pokretu tijela dok lice ostaje u sjeni. Elegancija pokreta zmije i Eve prišti ekstazom i golica pažnju promatrača. Eva provocira razmišljanje o grijehu… Davno smo je osudili i prebacili joj krivnju za naše slabosti, valjda je došlo vrijeme da preuzmemo odgovornost. Revolucija u obliku žene, zašto ne? Sjetimo se remek djela romantizma francuskog slikara Eugènea Delacroixa Sloboda vodi narod. Sloboda na slici nosi zastavu u dominantnoj je ulozi, ona je u zamahu, pršti energijom. Nezirova Revolucija posjeduje ljepotu u svojoj antičkoj oblikovanosti no njezin stav je miran, zašto je miran? Revolucija je u nama kao pojedincima – ta misao se izgubila, zaglušila se zadnjih desetljeća. Usađeno nam je mišljenje da kao pojedinci ne možemo ništa promijeniti…
Pažnju privlače različiti dekorativni motivi kojima se umjetnik bavi te u ovom segment pokazuje veliku vještinu u oblikovanju volumena sitnih detalja. Pojedine skulpture svojim oblicima podsjećaju na one američkog umjetnika Jeffra Uitto koji kao Nezir iskorištava drvo u svim mogućim prirodnim oblicima dajući mu novu dimenziju. Umjetnik ne niječe materiju drveta ne oduzima mu njegovu mekoću već mu se prilaglođava i zbog toga ove skulpture zadržavaju životnost koja je osnažena njegovim promišljanjima o životu.
Josipa Tabar