Redakcija Kosta – Kočo Racin
KOPAČI
Nestaje noćca crna
Kruni se stijena mraka
Selom se pjetli čuju
Zora se zori –
Nad stijenom u krvi
Tamu upija
Silno
Zasvijetlio
Dan!
Budite se umorni
Kopačice i kopači-
Na posao
Crni
Narode!
S motikama na ramenu,
Za koricu suhog hljeba,
Putevima strmenim,
Niz polja ravna,
U zalelujanom danu
Da krenemo i mi
Stradalnici vijeka!
Djeda Bogomilova
Zemlja rahla, meka,
Nabubrila za urod,
Stradalnom dušom čeka
Udarce naše jake
Motikama oštrim
Po troskotu
Pelinu
Korovu!
Na posao!
U napor!
Da iskopamo meko
Polja rodna
Afion, duhan, žitce
Da blagorodno rode
Krivudavim vadama
Vodu da propustimo
U pirinač mladi
I zelenu lobodu.
K poslu!
U napor!
Da bogat bude rod!
Da zablista život mlad!
U pepeo troskot, pelin
U oganj plameni jad!
Da se ožili korijenje
Plod da se uzdigne
Visoko, visoko
Slobodan
U vazduhu!
Oremo ralicom
Ali nam je zemlja zlatna
Koliko je bogata!
U pepeo sa troskotom, pelinom!
U oganj plameni jad!
Da prestane, da je ne bude
Tuge goleme
Za goli život
Čovjekov
Skotom što postao je.
I u tom praskozorju ranom
Nek jekne pjesma družbe
Združenim udarcima –
Ta to biju srca mlada
I nadimlju se grudi
Preispunjene čemerom!
Od svih muka teških
Bijeli danak ne vidjesmo,
A od suza vrelih
Medni život ne nastaje!
Na posao.
U napor!
Ta nismo samo mi
I nismo samo ovdje –
Po cijelom smo svijetu
Bezbrojni
Na milione
U poslu
Crnom –
Narod!
Nek je čestit dan
I prva nam stopa
U prvom nam vijeku!
Minuće silna jeka
Sinut će zlatno sunce –
Nestaće širom svijeta
Ugnjetavanje sramno,
Laknuće život novi!
Poteći će rijeke,
Odnijet će breme
Vječnoj smrti!
Rijeke živih
Probuđenom snagom
Kopača
Kopačica
I stradalnih
Golih
Gladnih
Širom zemlje
Ruši se noćca crna!
Kruni se stijena mraka!
Selom pjetli se čuju
Zora se zori –
Nad stijenom u krvi se umiva
I tamu noći ispija
Silno
Zasvijetlio se
Dan!
