Redakcija KOSTIS PALAMAS, VELIKI PJESNIK HELENIZMA
Piše: Božidar Proročić
Kostis Palamas je rođen 13. januara 1859. u Patrasu. Prvu tragediju svog života doživio je u sedmoj godini, kada je izgubio oba roditelja u periodu od četrdeset dana. Ovo iskustvo ga je učinilo dalekom i suzdržanom osobom.
Nakon toga, Kostis Palamas se preselio u Mesolongi gdje brigu o njegovom odrastanju preuzima ujak. Prve uspomene iz djetinjstva bile su povezane sa morskom lagunom Mesolongi, koja se spominje u mnogim njegovim pjesmama. On je bio centralna figura grčke literarne generacije iz osamdesetih godina prošlog vijeka i jedan od suosnivača tzv. Nove atinske škole, sa Georgisom Drosinisom, Nikosom Kampasom i Jonisom Polemisom.Rođen u Patrasu, završio je osnovnu i srednju školu u Misolongiju. Godine 1887. upisao je Školu za prava, ekonomiju i političke nauke Univerziteta u Atini ali je ubrzo napustio studije.Od osamdesetih radi kao novinar. Objavio je svoju prvu zbirku stihova “Pjesme moje otadžbine”, 1886.
Radio je u administraciji pri Atinskom univerzitetu od 1897. do 1926.Godine 1887. Palam se ženi Marijom Valvi, svojom ljubavlju iz djetinjstva i postaje otac troje djece: Leandrosa, Nafsike i Alkisa. Još jedna tragedija je ubrzo pogodila njegov život kada je njegovo najmlađe dijete, Alkis, umro u dobi od četiri godine. Događaj koji će dati tragičniji ton njegovoj poeziji. Tada je napisao pjesmu posvećenu svom prerano umrlom sinu.
Palamas je imenovan za sekretara Univerziteta u Atini 1897. Na tom mjestu ostao je do 1928. Ova pozicija mu je dala doživotnu finansijsku sigurnost, što mu je omogućilo da se iskreno posveti poeziji i književnosti.Umro je 27. februara 1943. tokom njemačke okupacije Grčke, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Njegova sahrana bila je glavni događaj grčkog otpora. Posmrtna pjesma, koju je komponovao i recitovao njegov kolega, poeta, Angelos Sikelianos, uzbudila je i dodatno naljutila ožalošćene i kulminirala ljutitim demonstracijama od sto hiljada ljudi protiv nacističke okupacije.Palamas je napisao tekst olimpijske himne, koju je komponovao Spiridon Samaras.Himna je premijerno izvođena tokom ljetnjih olimpijskih igara 1896. ujedno prvih modernih olimpijskih igara. Himna je onda odložena na policu, zato sto je svaki grad domaćin od tada pa do zimskih olimpijskih igara 1960. godine koristio originalnu pjesmu za svoju proslavu igara, ali ova Palamasova i Saramasova verzija je proglašena oficijelnom olimpijskom himnom 1958. i od tada je izvođena na svakoj proslavi zimskih olimpijskih igara počevši od 1960.
Palamas se neformalno smatra nacionalnim pjesnikom Grčke i blisko je povezan sa borbom da se moderna Grčka oslobodi „čistog” jezika i političkog liberalizma. Dominirao je književnim životom trideset i vise godina i uveliko uticao na političko – intelektualnu klimu svog vremena. Francuski pisac,Romen Rolan, smatrao ga je najvećim poetom Evrope. Kostis Palamas je dva puta nominovan za Nobelovu nagradu za književnost, ali je nikada nije dobio. Njegova najznačajnija pjesma “12 lica Ciganina” vodi nas na filozofski i poetski put.
Istakao se kao pjesnik snažnoga patriotskoga nadahnuća. U pjesmama je nastojao oblikovati neohelenski duh oslanjajući se na staru i novu grčku književnost, vizantijsku književnost te narodnu tradiciju. Pripadnik tzv. druge atenske škole, upotrebom živoga narodnoga jezika (dimotiki) snažno je uticao na nekoliko naraštaja pisaca pa se smatra jednim od najznačajnijih novogrčkih pjesnika.
Značajnije pjesničke zbirke: “Pjesme moje domovine“ (Ta tragoúdia tēs patrídos mou, 1886), “Oči moje duše“ (Ta mátia tēs psykhḗs mou, 1892), “Jambi i anapesti“ (Íamboi kai anápaistoi, 1897), “Život bez potresa“ (Ē asáleutē zōḗ, 1904), “Oltari” (Vōmoí, 1915), „Femijeve noći” (Oi nýkhtes tou Phḗmiou, 1935); filozofski spjevovi: „Dvanaest Ciganinovih pjesama” (O dōdekálogos tou gýphtou, 1907), „Careva frula” (Ē phlogéra tou vasiliá, 1910).
Pisao je književne kritike, eseje, kraće proze i drame („Trostruko plemenita” (Triseugénē, 1903). Palamas je bio prvi pjesnik koji je izrazio nacionalne patnje i težnje Grka, a svojim lirizmom, metričkom raznolikošću i robusnim jezikom preobrazio je dio grčke istorije, mitologije i filozofije, spajajući je sa mnogim zapadnoevropskim, pa čak i istočnim idejama. Palamas je pisao i kratke priče, a njegova kritika značajno je podigla nivo savremene grčke književne kritike. Kostis Palamas i njegovo bogato književno nasleđe, postalo je jedno od najdragocjenijih nasleđa kulture Grčke. Jedan od najistaknutijih grčkih pjesnika moderne književnosti, bio je i jedna od najinspirativnijih figura helenizma, jer su radovi Kostisa Palamasa postali svjetionici nove nezavisne države Grčke.
Stihovi olimpijske himne:
Besmrtni Duše Antike, prečisti oče
ljepote, veličine i istine,
siđi, otkrij nam se kao munja
ovdje u slavi tvoje zemlje i tvoga neba.
U trčanju, rvanju i bacanju
prosvijetli nas plemenitom svjetlošću Igara,
i kruniši nas vječnim vijencem
i učini nam tijelo čvrstim i vrijednim.
Polja, planine i pučina sjaje sa tobom
kao bijelo-purpurni veliki hram,
u koji dolaze tvoji hodočasnici,
o Besmrtni Duše Antike, svi narodi.
