Skip to content
September 27, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Promocije
  • ”Kuća od stakla / Hiša iz stekla” Tatjane Debeljacki na slovenački jezik
  • Promocije

”Kuća od stakla / Hiša iz stekla” Tatjane Debeljacki na slovenački jezik

Redakcija November 22, 2013

DA LI JE LJUBAV KRHKA

”Kuća od stakla / A House Made of Glass / Hiša iz stekla” na slovenački jezik izdavač Banatski kulturni centar 2013. Kritiika: Marjan Pungartnik i prevod; naslovna strana Franjo Frančič

 

Kuća iz stakla Tatjane Debeljacki je među pesničkim zbirkama miniatura. Obuhvata osamnaest pesama – i možda je više ciklus nego zbirka. U prilog tvrdnji da se radi više o ciklusu govori i iznimna kompaktnost teksta. Kompaktnost postoji na tematskoj i jezičkoj razini. A prvo o temi.

Ako polazimo od osnovne metafore žene kao voćke (plodnog drveta) u bašti onda je u drugom slast njenog ploda. Očekujemo razvoj u ljubavnu poezijo. Ali se prevarimo. Istina, to se može odigrati između žene i muškog, ali se radi o dosta više – o odnosu sa Drugim. Ako se radi o ljubavni relaciji, možemo govoriti o karakteristični insufienci muškog. Kao da Drugi, koji nam je sudbinski dodeljen (Po Platonu) nije više sposoban utoljenja, kada se odvojeni polovini nađu i prionu jedan uz drugog. Jasno, radi se o ispunjenju, što bi po mom bio i pravi pevod Platona, ne za utoljenje, kojeg prati sumnja prolazne međusobne potrošnje. A i ovako se može brati poeziju Kuće iz stakla. Svakako se radi o zanimljivom vidiku ženskog branja, koje govori o insuficienci nosioca falokratske civilizacije.

Ipak ide o puno više. Pesnikinja se pita: Ša je s drugim čovekom? Tim se osnos muški-žensko transponira na razinu čovjek-drugi. Naime duboko u sebi znamo, da se ni ljubav ni osobni ni socialni život više ne događa na Velikoj priči o ljubavi. U pleonazmu čulnosti investiramo u predmete jednako kao u ljudi. Ljubav je slučajni sudar između usamljenih atoma, s drugima nas vežu su-posjed, su-pogled, su-užitak. Ljubav je osuđena na sublimnost i neulovljivost. Kao predmetna lomi se. Jedan drugome pripadamo kao projekt i to tek tada kada se proguramo kroz šumu vanjskih stvari. Odnos je puno više »my flat – your flat« nego moj svet – tvoj svet. A onaj Drugi je kao gaseća se zvezda. Odleti, nestane.

Staklena kuća je simbol transparentnog života, što je moguće samo kao krajnje subjektivni pogled iz sebe, kao doživljavanje svoje duše, a nikako pogled u drugog. Mogući je kao poezija. Ili je pak ovaj ciklus samo metafora neke druge, Eisensteinove Staklene kuće, koja je zbog brojnih premisa i ulaznih ideja postala prosto neizvediva, kao što je neizvedivo trajno i konačno spajanje dviju polovina. A baš u naslovnoj pesmi naime Tatjana Debeljacki govori o lomljivosti ljudskih relacija.

Ovome lomljenju sledi i jezički vidik Kuće od stakla – zanimljiv je zbog toga jer su pesme građene od kratkih iskaza, otsečenih međusobno kao kocke. To stvara zvučnu homogenost zbirke.

 

JE LJUBEZEN KRHKA?

 

Hiša iz stekla Tatjane Debeljacki je med pesniškimi zbirkami miniatura. Obsega osemnajst pesmi – morda je prej kot zbirka ciklus. V prid trditvi, da gre prej za ciklus kot za pesniško zbirko, govori tudi izjemna kompaktnost besedila. Kompaktnost obstaja na tematski in jezikovni ravni. Torej najprej o temi.

Če izhajamo iz osnovne metafore ženske kot jablane (plodnega drevesa) v vrtu, potem je v drugem slast njenega plodu. Pričakujemo razvoj v ljubezensko poezijo. A se prevaramo. Res je, da se to lahko odigrava med moškim in žensko, toda gre za veliko več – za odnos z Drugim. Če bi šlo za ljubezensko relacijo, bi lahko govorili o značilni insuficienci moškega. Kakor da Drugi, ki nam je usodno dodeljen (po Platonu) ni več sposoben potešitve, kadar se razdeljeni polovici srečata in se okleneta drug druge. Seveda gre za izpolnitev, kar bi po mojem tudi bil pravi prevod Platona, ne za potešitev, ki jo spremlja sum minljivega medsebojnega použitja. Tudi tako je mogoče brati poezijo Hiše iz stekla. Vsekakor gre za zanimiv vidik ženskega branja, ki govori o insuficienci nosilca falokratske civilizacije.

A vendar gre za veliko več. Pesnica sprašuje: Kaj je z drugim človekom? S tem se odnos moški–ženska transponira na raven človek–drugi. Kajti globoko v sebi vemo, da se niti ljubezen in niti osebno in niti socialno življene več ne dogaja na Veliki zgodbi ljubezni. V pleonazmu čutnosti investiramo v predmete prav toliko kot v ljudi. Ljubezen je slučajni trk med osamljenimi atomi, z drugimi nas veže so-posest, so-pogled, so-užitek. Ljubezen je obsojena na sublimnost in neulovljivost. Kot predmetna se lomi. Drug drugemu pripadamo kot projekt in to šele takrat, ko se pririnemo skozi gozd zunanjih stvari. Odnos je veliko bolj »my flat – your flat« ali moj svet – tvoj svet. A tisti drugi je kakor ugašajoča zvezda. Odleti, izgine.

Steklena hiša je simbol transparentnega življenja, kar pa je mogoče samo kot skrajno subjektnivni pogled iz sebe, kot doživljanje svoje duše, in nikakor pogled v drugega. Možna je kot poezija. Ali pa je ciklus samo metafora neke druge, Eisensteinove Steklene hiše, ki je zaradi številnih premis in vstopnih idej postala preprosto neizvedljiva, kot je neizvedljivo trajno in dokončno platonovsko zlitje dveh polovic. Prav v naslovni pesmi namreč Tatjana Debeljacki govori o krhkosti človeških razmerij.

Temu drobljenju sledi tudi jezikovni vidik Hiše iz stekla – zanimiv je zaradi tega, ker so pesmi zgrajene iz kratkih povedi, odsekanih med seboj kot kocke. To ustvarja zvočno homogenost zbirke.

 

Marjan Pungartnik

 

HIŠA IZ STEKLA

 

Prevod : Franjo Frančič

Užice – Piran Junij 2013.

 

 

***

 

Če si na drugi strani poti, če sem drevo v tem dvorišču,

naj te z sadjem sladkam,

naj me pogled tvoj zaobjame,

poglej me še z več žara,

najlepše sadje ti bom rodila.

 

Iščem česar nimam, a imam v iskanjih.

Med oblaki,

a nisem med njimi.

To samo sreča odhaja,

ko spim in naprej, ko spim, sen je izbira..

In sem med vsemi potrebami.

 

SPOMINSKA SREČA

 

Kolikokrat sem se poniževala?

Klečala, se plazila, sledila za tem, odklenkala je moja spominska sreča!

Malo nesigurno, malo varljivo,

nikoli se ne ve koliko časa traja.

Predam ti dva hladna kamna,

moje hldne roke, sramežljiv obraz.

Sporoči to na steklenem  zvonu.

 

NAPAKE

 

Napak se ne spominjamo več,

naša hiša se začenja podirati,

dodaj še eno iskro.

Čakaš na čast za ves trud in ogenj?

Sva sploh kaj čutila.

A rodila sva se…

 

Najhujše je notranje umiranje,

počasno odmiranje…

 

PREDAJ SE ŽELJAM

 

Predaj se željam, daj, začni.

Naj se prične najlepša pesem,

naj ti bo čisto blizu.

Ukradi sanje z vzglavnika.

Bodi tu, prebudi domišljijo.

Nocoj se zaljubi v romantiko.

Ostani z mano, osvoji me!

Nesi me! Sleci me!

Naj se ti naselim v žile.

Sleci me nocoj, vzemi me do roba utrujenosti.

 

Zidove lastnega srca lahko zrušiš in eno ime vanj zarežeš.

Nekega lastnika sprejmeš in za vedno zakleneš.

Zastrupljene krvi ne moreš zamenjati, samo ta nekdo ostane.

In potem, ko vse to zavrti, ni več enostavno.

Ko se zavrti, nastaja puščava!

 

GOL OBRAZ

 

Meni je mučno od samega začetka,

meni je vseeno do konca igre.

Izgubili so jo.

Kaj je z drugim človekom?

V dvajsetem poglavju,

v zaporedju

ga je izdal gol obraz.

V dvaintridesetem poglavju,

je bil zapisan zbogom.

Isti obraz pod klobukom,

gol obraz.

 

NEURESNIČENA LJUBEZEN

 

Pozabi, kar sem ti rekla.

Tudi tokrat preprosta stvar.

Ostra beseda ima prosti padec,

z velikimi koraki, težkimi spomini,

neskončnimi strehami.

Borila sva se proti nevihtam,

iskala svoj prav.

Neuspel poskus ljubezni,

ne pojdi z lokalnimi barvami.

Pozabi, kar sem ti rekla,

Neuresničena ljubezen…

 

VODNAR

 

Za Dragoljuba Đuričića

 

Kilometri niso naredili ničesar -tu si.

Pred spanjem tridesetkrat izgovorim ime – ti si.

Tiho prihajaš v sen – tu si,

preko puščave  prisluškovanja, razuma – tu si,

preko neuresničenega resnično – tu si,

preko glasbe bobna – tu si.

Vem, da veš da – tu si,

vedno ti.

 

ON

 

Profil, obraz v sencu, ravne črte čela in nosa,

Izrazite  ustnice, brazgotina na vratu pod levim ušesom.

Ne, ni brazgotina. To je senca ušesne školjke.

Ne vidim mu oči, natančno se sliši le glas. On je.

 

MATI

 

Če je bilo tvoje življenje počasno umiranje,

V tem ritmu je bilo moje življenje hitro.

Enako je;

vidim dan, vidim veliki dan, vidim slaven dan,

mati moja.

Če nekaj razorje mojo dušo in vendar ostaja v meni polno optimizma,

Verjami mi mati.

Ti si enkratna.

V tvojem očesu je sreča,

Zaradi tebe obstaja in sem pozitivna.

Prihaja in odhaja zlo.

spet smo se našli in gonili,

in tako v krogu.

Žalost naredi ustnice neme.

Mar nimam pravice, da glasno ljubim?

Napisala bom veliko pesem.

.

ŽIVLJENJE IZVEN PESMI

 

In, ko je dež in, ko je sreča,

In, ko se sanja zeleni vitez,

Ko strah dvoma globok,

Vsak svoje življenje malo in prazno,

naseli v eno od pesmi.

Samo, da bi živela kot v pesmi, nisem.

 

HIŠA IZ STEKLA

 

Hiša iz stekla.

V njej zadnja predstava,

zadnje nizanje vlog,

ki nimajo cene,

ljubimci, ko se razidete,

poletite, poletite.

Dolgo, dolgo ponotranjenje svojega molka.

V mračni noči. Neka zvezda je vsaj malo tvoja.

.

SLIKE

 

Obljubi, da me ne boš nikoli zapustil,

človek iz slike.

Jutri mi bo tvoj nasmeh izpolnil dan.

Nisi sen, resnica si.

Živa slika, meni ljuba, slika polna vsebine.

 

PRAVI LJUDJE

 

Ljudje umirajo samo

v mraku in ob zori,

večni grobovi ne obstajajo.

 

Dišim po baziliki

prijetno in božje

in ljubim do svobode.

 

SREČANJE

 

Kako, da se nisva razumela v tisoč in eni bolečini,

Beograd?

Povej mu, da ga bom čakala na Brankovem mostu v trideseti.

Naj bo petek pred večerom, naj prinese čustva.

 

S tabo pol mene spi.

Nisva obljubljena drug drugemu

Oprosti, če zavzamem prostor.

 

***

 

Ko mislim, ko hočem

in grem

vendar bolana, brez tvojega cilja

in vsak dan je vse večja skrb

veš za skrivnost kaplje vode

zrno ljubezni, zrno žita

tako veliko pomeni.

.

EJ, MOJI VRTOVI VENIJO

 

NA BELINI

 

Za šopek rož zvezane noge,

roke proste za molitev,

lasje prekriti s popki,

ime ji nosi ponosni pav.

Angelske svetlobe sijaj

slika rumene rože in nečistovanje.

Svetniki brez sramu in straha.

Ljubezen nas spreminja.

Vzeli so ji igračke in ljubimca.

Tags: istaknuto promocije

Continue Reading

Previous: Zoran Janković: Zemlja sinonima ili možda smo svi mi Bosanci
Next: Aida Šarac: Eminagića konak u Tešnju

Related Stories

Božidar Proročić: Bajke za odrasle Jasmine Luboder-Leković
  • Istaknuto
  • Promocije

Božidar Proročić: Bajke za odrasle Jasmine Luboder-Leković

August 5, 2025
„Šapat zasjenjenog uma“ – književni prvijenac Sanela Biberovića
  • Istaknuto
  • Promocije

„Šapat zasjenjenog uma“ – književni prvijenac Sanela Biberovića

July 20, 2025
Jasmina Luboder-Leković: Uz „Ivicu“ do ivice sa Aleksandrom Nešković
  • Promocije

Jasmina Luboder-Leković: Uz „Ivicu“ do ivice sa Aleksandrom Nešković

July 11, 2025

Recent Posts

  • Mika Antić: Mi smo se suviše sretali
  • Aleksa Šantić: Ne vjeruj
  • Pero Zibac: Kad dođe čas
  • U Rožajama tragom Zaima Azemovića
  • Hana Kazazović: Je li naša ljubaznost opasna po život?

Archives

  • September 2025
  • August 2025
  • July 2025
  • June 2025
  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Register
  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

Mika Antić: Mi smo se suviše sretali
  • Poezija

Mika Antić: Mi smo se suviše sretali

September 13, 2025
Aleksa Šantić: Ne vjeruj
  • Poezija

Aleksa Šantić: Ne vjeruj

September 13, 2025
Pero Zibac: Kad dođe čas
  • Poezija

Pero Zibac: Kad dođe čas

September 13, 2025
U Rožajama tragom Zaima Azemovića
  • Istaknuto
  • Magazin

U Rožajama tragom Zaima Azemovića

September 3, 2025

Nedavne objave

  • Mika Antić: Mi smo se suviše sretali
  • Aleksa Šantić: Ne vjeruj
  • Pero Zibac: Kad dođe čas
  • U Rožajama tragom Zaima Azemovića
  • Hana Kazazović: Je li naša ljubaznost opasna po život?
  • Emir Pašić: ”KAZIVART” I ”ŽUBOR BIHORA” SRDAČNO POZDRAVLJENI U ROŽAJAMA
  • Said Šteta: Otac je volio kišu
  • Audio poezija Bošnjaka 40
  • Audio poezija Bošnjaka 39

Kategorije

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.