Larisa Ćustendil
SUZO ZLAĆENA
Suzo zlaćana,
iz podsvijesti iznenada uhvaćena
u rukama predaka satkanu
mrežu tananu,
ti ostani kao svjedok
da srce me ponovo dovede
na ta daleka vrata sveta.
Još jednom dođoh,
a došla bih i još bezbroj puta
poštovanje svoje da iskažem neizmjerno
veličanstvenosti savršenstva ovog –
djela ruku što već vijekovima ne grade
a jednako snažno bez daha ostavljaju
svako oko koje ga ugleda.
Suzo, što izmami te
natprirodna snaga vremena prošlih
koja u stambolskoj divoti se ogleda.
Ponosna suzo, što svjedok si
u zidine vječnosti ugrađene
neprevaziđene moći uma
davnih velikana.
Suzo, što zaustavit’ te ne mogodoh,
baš kao što stvarnost izbrisat ne može
nestvarnu ljepotu ovdje viđenu…