U živopisnoj dolini koju polovi rijeka Ibar a okružuju šumovite planine: Hajla, Žljijeb, Mokra Gora, Krstac i Turjak, na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, na nadmorskoj visini od 1000 metara, nalazi se varoš Rožaje.
Ovdje su se od pamtivijeka ukrštali putevi iz limske u ibarsku dolinu i obratno, a odatle preko prevoja Kule, na istok, ka Kosovu i Metohiji, niz dolinu Ibra ka sjeveru, a na jug prema zetskoj i skadarskoj ravnici i moru. Preko tih prijelaza i prevoja, ibarskih klisura i tjesnaca uz limsku dolinu i od Gornjeg Bihora preko Turjaka, kao kroz neke kapije, prolazile su karavane, vojske, lomile se seobe. Među mučenicima i prognanicima koji su našli utočište u ovom kraju, najpoznatiji je pravedni i pobožni Šejh Mehmed Užičanin.
U turbetu se i danas nalazi hronogram na tursko-persijskom jeziku koji govori o ličnosti šejha i graditelju njegovog turbeta:
”Užički šejh Muhamed, proživitelj Mustafine vjere (muhji i dini Mustafa) čije je čisto tijelo sahranjeno u ovu mirisavu zemlju, je najveći kutb (prvak šejhova) i nasljednik pejgamberskog Božanskog znanja, udostojen je časti da bude sluga porodice Betule prečasne (hazreti Fatime). Kada je ova ugledna ličnost, godine 1163. (1750.) utonula u svjetlost u selu Balotićima, ispivši mučeničku ( šehidsku) medenu vodu, (medeno šerbe), bacila je toliko vjernih sluga (murida-učenika) u tugu i žalost! Ugledni ljudi iz Rožaja pokloniše se njegovom časnom tijelu, sastavljenom od molekula (atoma), preniješe ga na ovo mjesto i pokopaše ga. Ove je godine plemeniti gospodar Huršid paša ušao u grad Rožaje dijeleći pravdu. Posjetivši grob uzvišenog šejha, bio je udostojen božanskom svjetlošću (tedželi), pa je zaželio da učini uslugu čudotvornom (kiramet sahibiji) šejhu, te mu je sagradio turbe, oko koga će se sastajati sluge (muridi). Kada je ovo ugodno djelo okončano, zgrada turbeta je ispala veoma lijepa. A ovaj čisti tarih (datum, hronogram) Vasvi-ji bješe nadahnuta iz tajnog jezika riječi: “Da Bog blagoslovi! (evhaša Allah Mašalah). Na tom sam mu odmah, po nadahnuću, izrekao sljedeći tarih (datum hronogram): “Okonča se turbe plemenitog kutba “ (turbe i kutb’i mukerem buldi pajane vusul). Godine 1271. (1854.)”
Književnik Zaim Azemović, pisac romana ‘’Tajnovid’’ napisao je 10. 07. 1974. godine pjesmu Sluga siromašnih koju je posvetio šejhu: Piscu šejh Muhamedu Užičaninu / Procvilela zbog nepravde sirotinja / A ti pred janjičarima silnim ustao protiv nasilja / U sporu ko da klekne pred kim / Ti u poslanicama paši napisa: / Neka klekne sila pred učenim! / Da ne potežeš mačeve pravde / potrebne narodima svim / Opljačkaše ti i spališe knjige / Na progonstvo i smrt osudiše / Ko za pravdu gine nadživi ubice / Ko dobrotom osvijetli istini lice / Djela će mu oživljavat ime / i blagoslovi sirotinje.
Tekst je nastao u okviru projekta ”Staza zdravlja – Plunčanski stari put” koji je podržan od Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, koji realizuje NVO Štedim u partnerstvu sa Turističkom organizacijom Rožaje koja gazduje park šumom Brezovačko brdo stare priče, legende i mitovi o šejh Mehmedu Užičaninu pretvorene su u formu turističkog proizvoda.
Priredila: Samra Mujević