Redakcija Formiranje Koordinacionog tijela SDA
Budući da je Sulejman Ugljanin pobjegao za Tursku da bi izbjegao hapšenje, to je stranka SDA Sandžaka bila u potpunom rasulu i da bi se njen rad oživio i nastavio Ugljanin iz Ankare šalje dopis u kome traži da se na nivou Sandžaka SDA formira Koordinaciono tijelo stranke koje će rukovoditi sa svim aktivnostima stranke u odsustvu Predsjednika Ugljanina. U koordinacionom tjelu su bili sljedeći: Džemail Suljević, Esad Džudžević, Fevzija Murić i dr. Predsjednik ovoga tijela bio je Rasim Ljaić. Pod njegovim rukovodstvom ovaj organ stranke oživio je rad stranke i koordinaciono tijelo (KT) je veoma uspješno radilo. Međutim, u ovom organu nastupile su ozbiljne nesuglasice između Rasima Ljaića i ostalih članova KT – piše Radio Slobodna Crna Gora.
Pošto u ovom tijelu nije bio nijedan prestavnik SDA Crne Gore, pa su tražili od mene da delegiramo jednog predstavnika stranke iz Crne Gore koji će biti punopravni član KT. Pozvao sam članove Glavnog odbora da delegiramo jednog člana u ovo tijelo i od svih članova došli su samo trojica i predložili da drugog predstavnika mi nemamo, niti smije iko iz stranke bilo šta da radi sem tebe, Ćazime, pa mi mislimo da jedino ti možeš biti taj član KT iz Crne Gore. Dogovoreno je bilo da njih trojica i ja pođemo za Novi Pazar, da obavimo razgovor i delegiramo člana KT iz Crne Gore Ćazima Lukača. Međutim, sa nama u Novi Pazar nije smio niko da pođe, jer je tada bilo veoma opasno biti član stranke SDA, pa je sa mnom pošao samo Ejub Nurković, uz napomenu da nijedan od taksista nije htio da nas vozi za Novi Pazar zbog straha. Tako nas je sa mojim privatnim vozilom odvezao moj sin Fuad. Napominjem, da je u to vrijeme vladala velika oskudica goriva i moglo se jedino kupiti kod privatnih preprodavaca po cijeni koja je tri puta skuplja od nominalne cijene goriva. Sve ove troškove morao sam snositi ja lično jer je žiro račun stranke blokiran i ugašen.
U Novom Pazaru su zvanično prihvatili mene kao predstavnika SDA Crne Gore u KT gdje sam dobio zaduženje da vodim finansije stranke. Od tog momenta pa sve dalje troškove za korištenje privatnih vozila snosilo je Koordinaciono tijelo po „Pravilniku Stranke za korišćenje privatnih vozila za potrebe stranke“. KT je imalo svake nedjelje konferenciju za štampu gdje su članovi stranke po redoslijedu održavali ove konferencije za štampu. U njima se redovno govorilo o radu stranke pa je javnost bila preko štampe upoznata sa radom stranke što je imalo veliki pozitivni uticaj za sve članove SDA Sandžaka jer se vidjelo da stranka radi i da u svom radu ima apsolutno uspjeha. Pošto je sve više dolazilo do raskola između Rasima Ljaića i ostalih članova KT, to je predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović pozvao sve članove KT i Rasima Ljaića u njegov kabinet u Sarajevu da bi se pokušalo izmirenje sa Rasimom Ljaićem i izgladile sve nesuglasice u KT. Putovanje nam je bilo obezbjeđeno avionom gdje smo kao zvanična delegacija imala propuste za putovanja u Sarajevo, pa smo iz Ankare do Zagreba putovali sa avionima francuske kompanije, a od Zagreba do Sarajeva putovali smo ruskim transportnim avionom. U Sarajevu smo kao delegacija bili smješteni u hotelu Holidej In gdje smo dobili dnevni raspored svih aktivnosti delegacije za vrijeme našeg boravka u Sarajevu. Između ostalog, bili smo gosti na Radio Sarajevo u emisiji uživo, koja je trajala preko sat vremena, jer smo dobijali mnoge pozive telefonskim putem da odgovaramo na pitanja slušalaca koji su se interesovali za rad stranke. Kada smo primljeni kod predsjednika Izetbegovića zadržali smo se preko sat vremena, jer se Predsjednik interesovao za rad stranke u postojećim uslovima pri čemu je davao i svoje sugestije za poboljšanje rada KT. Na prijemu su bili i Rasim Ljaić i Sulejman Ugljanin, pa je predsjednik savjetovao da se obavezno pomire Ugljanin i Ljaić i da bi njihov raskol mogao mnogo da naškodi radu stranke. Međutim, umjesto pomirenja, došlo je do oštrog mimoilaženja između Ugljanina i Ljaića, pa se umješalo obezbeđenje da smiri tu situaciju. Na ovaj način rad Rasima Ljaića u KT, pa samim tim, i u radu stranke bio je definitivno završen. Nakon povratka iz Sarajeva KT je nastavilo rad tako da će radom stranke rukovoditi svi članovi s tim što je taj pojedinac rukovodio strankom u trajanju od mjesec dana, a zatim je po redosledu svaki član KT rukovodio u trajanju od mjesec dana, na redovnu smjenu. Za svo vrijeme boravka uhapšenih u zatvoru, njihove porodice su redovno primale finansijsku pomoć prema broju članova porodice koja je isplaćivana u dojč markama. Spisak svih uhapšenih i njihova primanja biće sastavni dio ovog izvještaja o radu KT. Jedno vrijeme sam ja lično nosio novac i isplaćivao, a onda je za to bio zadužen poseban čovjek koji je to radio. Prema planu rada KT bili smo obavezni da obiđemo sve gradove u Crnoj Gori u kojima smo imali rukovodstvo i članove stranke. Prilikom svake posjete održan je istovremeno i zbog građana što je imalo velikog pozitivnog uticaja na oživljavanje rada stranke i u tim Opštinama. U intervalu od po dva mjeseca obilazili smo sljedeće gradove: Petnicu, Bijelo Polje, Plav, Gusinje, Prijepolje i Rožaje. Da bi se održao zbor u Rožajama morao sam pribaviti odobrenje od MUP-a koje sam odmah dobio, tako da je zbor održan u velikoj Sali Doma Kulture i bio je posjećen do poslednjeg mjesta. Na zboru su govorili Džemail Suljević, Esad Džudžević i ja. Zbor je bio veoma uspješan, a pošto smo imali ozvučenje za jednim zvučnikom van Doma Kulture, to su mnogi građani slušali direktan prenos i vani sa ulice. Na zboru se javio za riječ član naše stranke Vejsel Nokić koji je veoma lijepo govorio a između ostalog kao važno istakao je da nema nikakvog razloga za strah jer vidimo da ovi naši predstavnici govore otvoreno o svim problemima bez i najmanje doze straha. „Pa kad se oni koji su najviše na udaru ovako slobodno govorili , ne plašeći se ničega nema više razloga ni kod nas ostalih da se plašimo.“ Ovo su slično isticali i na ostalim zborovima koje smo držali prilikom naših posjeta.
Na KT je došao dopis Sulejmana Ugljanina da organizujemo peticiju zanjegov slobodan povratak iz Ankare u svoje mjesto gdje bi nastavio rukovođenje i rad sa strankom. Održali smo pripremni sastanak na kome smo donijeli plan rada oko organizacije peticije za Sulejmanov povratak. Međutim, ja dobijam pismo iz zatvora od Haruna Hadžića u kojem me moli da ako mogu sakupim 20 do 30 potpisa građana za njihovo oslobađanje iz zatvora. Na koordinacionom tijelu, koje je odmah nakon toga zakazano tražio sam da se u peticiji pored slobodnog povratka Ugljanina organizuje istovremeno i peticija za oslobađanje uhapšenih čelnika SDA. Štampali smo preko 100 plakata velikog formata u boji na kojima smo tražili da se građani odazovu peticiji svojim potpisima. Peticija je organizovana u svim gradovima Sandžaka gdje je imalo mnogo građana koji su davali svoje potpise. Kada je trebalo da se održi peticija u Rožajama izlijepili smo plakate svuda po Rožajama, ali ih je policija sve poskidala, a na ponovni pokušaj da se plakate izlijepe zadužene ljude za ovo, policija je srela, privela u stanicu policije i neki od njih su pretučeni zbog toga, pa je uslijedila tužba KT na rožajsku policiju zbog tog incidenta. U Rožajama je peticija uspjela u potpunosti, gdje je ogroman broj građana slobodno dao svoje potpise tako da je prikupljen ogroman broj potpisa. Peticija koja je bila organizovana u Plavu me je zvala da dođem i da preuzmem sve potpise kako bi ih priključili ostalim spiskovima. U Plav sam otišao sa Safetom Hadrovićem Vrbičkim, jer niko drugi nije htio, a vozio nas je moj sin Fuad, koji nas je vozio sa mojim vozilom kao delegaciju po svim pomenutim gradovima gdje smo vršili obilaske. Troškove za ova putovanja za gorivo snosila je KT. Otišao sam za Plav, u radničkom kombinezonu, pa pošto sam dobio sve spiskove stavio sam ih u njedra da bi ih lakše pronio do Rožaja. Na jednom punktu nas je zaustavila policija i odvela mog sina vozača u njihovu kućicu na razgovor. Bila je noć i nikada u životu nijesam pretrpio više straha nego tada plašeći se za mog sina jedinca iako smo se bili dogovorili da za ovakav slučaj moj sin kaže da smo išli u Plav za stolariju za kuću kod nekih stolara Šarkinovića. Došli su kod mene i pitali me zašto sam išao u Plav. Odgovorio sam tobože ozlojeđeno: „Nizašta. Otišao sam za stolariju za kuću, prozore i vrata koje sam naručio kod nekih stolara Šarkinovića, ali mi oni ništa nisu uradili, pa se prevaren i ozlojeđen evo vraćam za Rožaje.“Na našu sreću, policija je prihvatila ovo objašnjenje i pustili su mi sina da nas vozi za Rožaje. Ukupno prikupljenih potpisa za ovu peticiju je iznosilo nešto preko 1000, čime je peticija u potpunosti uspjela i nakon izvjesnog vremena Ugljanin se vratio u Novi Pazar, a svi zatvorenici iz Crne Gore su bili pušteni da se brane sa slobode. Dolaskom Ugljanina u Novi Pazar i puštanje na slobodu Haruna Hadžića moj mandat u KT je time bio završen. Nigdje se nisam više pominjao kao da nikad nisam ni postojao, a moj cjelokupni rad u stranci je stavljen u prošlost. Harun je organizovao rad stranke u Rožajama odmah po dolasku iz zatvora, pa je okupio sve bivše članove glavnog odbora sa dnevnim redom pripreme za izbore u stranci. Na tom sastanku predlagani su novi članovi za Glavni odbor a na svaki predlog da ja budem član Glavnog odbora, Harun je odgovorio da čuva za mene drugu odgovorniju funkciju te je na taj način doveo u zabludu sve članove Glavnog odbora, kad se ispostavilo da je ta tobožnja važna moja funkcija u stranci, da sam predložen za predsjednika statutarne komisije koja u stranci nije imala nikakvog uticaja. Kad su ostali članovi shvatili to nastala je negodovanje od većine članova Glavnog odbora što ja nisam izabran pri čemu su se naročito isticali delegati iz Plava, Bijelog Polja i Petnice. Sa ovakvim dešavanjima u stranci vezanih za moj dalji rad, bio je gotovo nemoguć, jer sam odstranjen od svih funkcija stranke čime je moj rad u stranci bio završen.
U stranci je zavladalo loše stanje jer su se predstavnici Glavnog odbora distancirali od Haruna Hadžića, a kulminaciju je dostigla svađa između Haruna Hadžića, predsjednika stranke i potpredsjednika Rifata Veskovića. Kao poslanici iste stranke na parlamentu je nastao sukob između njih dvojice, pa je to bio jedan od razloga da se Harun Hadžić isključi iz stranke na Glavnom odboru stranke. Stranka je bila podijeljena pa je ostatak stranke nastavio sa radom pod rukovodstvom Rasima Šahmana. Rad stranke je slabio iz dana u dan i gotovo da je došlo do njenog potpunog rasula.
– nastaviće se –
