Marija Juračić
ONAKO, ISPOD OKA
Volim kad me gledaš onako ispod oka
pomalo nježno, pomalo svisoka
kada se praviš da ti nisam draga
kada me želiš poslati do vraga
kada se smiješ, a s tugom se boriš
i kada sebe ljubomorom moriš
kada jednim klikom moje riječi brišeš
a već drugog dana nove verse pišeš
kada se ludiraš i smiješ bez veze
kad’ u vodu bacaš sve ozbiljne teze
kada se brineš da l’ dovoljno jedem
a ja tvoju brigu na pjesmuljak svedem.
Ma što da duljim, što da more solim
jednostavno, jasno, ja te samo volim.