Redakcija Zagrebačka zbirka Murata Kurtagića predstavlja bošnjačku epiku kakva se pjevala i izvodila u tradicionalnom obliku na sandžačkom području. Projekat snimanja tradicionalnih epskih pjesama Muratage Kurtagića vodio je moj pokojni suprug dr. Zlatan Čolaković.
Nakon sabiranja na Bandžovu brdu u prvoj polovici 1989. godine, Zlatan Čolaković je pozvao Murata Kurtagića i njegovu suprugu u Zagreb kako bi pod idealnim uvjetima snimio pjesme ovog vrijednog pjevača. Gospodin Kurtagić se ljubazno odazvao pozivu i zajedno sa suprugom Amirom došao u posjetu, u rujnu. Bilo je to krasno druženje. Zabilježili smo četrnaest epskih pjesama koje je Kurtagić ponajviše naučio od svoga djeda Abduljage. Takoder, ponovno smo snimili pjesmu “Kostreš Harambaša”, i zajedno sa Kurtagićem pregledali sve transkripcije snimljenih pjesama. Zlatan Čolaković je snimke transkribirao i editirao, te precizno označio vremenske pauze u minutama, kao i dužine trajanja pjevačeva pjevanja. U pauzama, sakupljač je vodio kratke razgovore sa pjevačem. Na kraju svake pjesme napisane su bilješke o pojedinim stihovima i frekvencija tvorbe stihova u minuti.
Radni dio vremena prolazio je brzo. Prije svake pjesme koju smo željeli snimati, Murataga je tiho ponavljao djelove pjesme, pa smo imali priliku vidjeti kako se pojedini segmenti pjesme pamte i tijekom pjevanja povezuju u cjelokupnu strukturu tradicionalne epske pjesme.
Murat Kurtagić je duboko razmišljao o svijetu epske pjesme. Svaki junak je imao svoje mjesto u radnji i također svoj ocrtani herojski karakter. Mnogi opjevani događaj prvotno predstavlja disharmoniju svijeta, u kome je zavladalo neko zlo, a potom razrješenje i uspostavu harmonije. Izuzetno senzibilan na odnose dobra i zla, odnose koji tvore priču, Kurtagić je heroje moralno ocrtavao u skladu s tradicijom. Kada bi naprimjer veliki junaci Halil i Mujo Hrnjca, koje Kurtagić smatra uzornim, svojim djelovanjima činili nepravdu, tada oni kao predstavnici dobra i zaštitnici naroda ne bi bili u stanju svladati svijet zla. Oni bi naime i sami bili “slabi” na zlo, pa prema tome i njegov dio.
Murataga se trudio da i u svakodnevnom životu slijedi uzor Halila Hrnjice. Pričao nam je da je kao mladić nabavio odijelo nalik na Halilovu odoru, kakva se u pjesmama opisuje. Pričao nam je također i to da je drugi jedan pjevač, njegov prijatelj, slijedio u svome životu Tala Ličanina kao svoj uzor. Neki među pjevačima sebe smatraju istinskim junacima i trude se da svoj život prožive na najsmisleniji način, a to je herojski život. O podvizima Kurtagićevim postoje mnoge priče koje se raspredaju na sijelima po sandžačkim selima, a neke je od njih zabilježio i tiskao književnik Zaim Azemović.
Pjevačevo vjerovanje u istinitost priča koje opijeva jest jedna od glavnih komponenata tradicionalne usmene epike. Sam pjevač mora iskreno vjerovati u junaštvo svojih heroja, u opisane događaje, u nadnaravne ili čudesne dijelove priče, kako bi istinito slijedio tradiciju. Tradicionalni pjevač vjeruje u čudesno i ta vjera je dio umjetničke istine izvorne tradicionalne pjesme.
________________
Istaknuta slika: S lijeva: dr. Zlatan Čolaković, Murataga Kurtagić i Zaim Azemović; fotografija iz kolekcije dr. Z. Čolakovića
Izvor: Zlatan Čolaković
