Sarajevo i Visoko u sjećanju visoko
Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, sa burnom istorijom. Poznat i po tome što su ZOI održane u ovom gradu 1984. godine. Rijeka Miljacka i brojni mostovi, Jahorina, Trebevič, Baščaršija…
Na granici nije bilo zadržavanja. Dolazimo iz pravca Rogatice, a dočekuju nas svijetla grada za koji smo dosta toga lijepog čuli i pročitali. Prolazimo pored centra grada i idemo ka našem odredištu. Prethodno smo rezervisali na Bookingu smještaj u apartmanu. Vlasnik apartmana je ponudio pomoć u pronalaženju lokacije, ali zbog problema u komunikaciji tu pomoć smo odbili i oslonili se na navigaciju. Navigacija ne pomaže u pronalasku odredišta i odlučujemo da zaustavimo prvo vozilo za prevoz putnika za koje smo vidjeli da ima oznaku za tu djelatnost. Trebalo je i profesionalac malo da razmisli dok nije odlučio kojim putem da vozi ispred nas. Prošli smo nekoliko semafora i udaljili se iz centra grada. Put je vodio ka brdu, a ulica postajala sve uža. U neposrednoj blizini jednog malog i starog groblja se nalazio naš apartman. Vozač traži i dobija novac u vrijednosti kao deset prosječnih relacija vožnje u Sarajevu na osnovu podataka koje smo dobili pretragama na internetu pred polazak na put. Nema problema sa uzimanjem novca u drugoj valuti, konstatuje u glavi da smo za njega stranci, smatra da u konverziji to nije puna suma koju on treba da naplati. Tada je dočekan sa psovkama i odlazi.
Ljubazni vlasnik apartmana izlazi ispred kuće nakon telefonskog poziva. Objašnjava da smo na pogrešno udruženje naišli i da se masovno turisti žale na taj problem u Sarajevu. Objašnjava nam da on živi na prvom spratu, a prizemlje izdaje. Prilaz apatrmanu je prilagođen jer je nisko prizemlje. Apartman je prostran sa velikim hodnikom. Pogled na centar grada u večernjim satima je dobar. Cijena pristojna, ali sve drugo razlog da ubrzo odlučimo da tražimo drugi smještaj i to u centru grada. Smatrali smo da je higijena nešto što se podrazumijeva da mora biti na visokom nivou. Sam apartman je bio prilagođen za prilaz automobila, ali sa toga brda se nije moglo ni naprijed ni nazad bez istog. Koristimo WiFi signal i u pretragama nalazimo hotel u centru. U dogovoru sa vlasnikom napuštamo apartman umorni i nezadovoljni.
Prilično lako pronalazimo hotel u centru koji smo prethodno rezervisali na Bookingu. Hotel sa 4 zvijezdice i konačno udoban krevet i odmor od duge vožnje. Sve u hotelu odlično izgleda i funkcioniše, od ljubazne i spremne da pomogne recepcije do higijene u objektu. Odlučili smo da ostanemo nekoliko dana. Do restorana vodi nekoliko stepenica do nivoa gdje je kao neki kafe u marokanskom stilu. Onda imate još nekoliko stepenica sa toga nivoa do restorana.
U srcu starog dijela Sarajeva na Baščaršiji možete vidjeti ljude različite boje kože, čuti jezike a da ne znate im ni naziv. Oko vas su građevine iz Otomanske imperije i Austrougarskog carstva, susreću se Istok i Zapad na malom prostoru. Najbliže hotelu je bila džamija, a obišli smo Pravoslavnu crkvu, Katoličku katedralu i Jevrejsku sinagogu. U prospektima sam našao da Sarajevo zovu i Evropskim Jerusalimom. Vozajući se po centru Sarajeva nailazite na kaldrmu koja jako trese, ali nema odustajanja.
Na Baščaršiji predlažem da probate specijalitete bosanske kuhinje. Merak je otići do Sebilja i svratiti u neku od ćevabdžinica, burekdžinica ili aščinica. Naručite kafu iz fildžana sa lokumom. Za desert ne propustite nešto od slatkih specijaliteta poput baklava, tulumbi, tufahija i slično. Čuo sam od oca da je on to kao momak pio, pa sam uzeo bozu da probam i ne znajući šta je to. Rijetko jedem meso i slatkiše, još ređe pijem kafu, ali biti na Baščaršiji, a to ne probati je pogrešna odluka. Pozitivnu sliku o ovom dijelu grada kvari veliki broj prosjaka kao i prodavaca “suvenira” mimo predviđenih mjesta.
Obilazeći centar Sarajeva možete vidjeti Gradsku vijećnicu koja dominira u prostoru. Šetajući se Sarajevom dolazimo do Miljacke. Miljacka ne baš čista rijeka, a mostovi teže prohodni za one koji ne mogu zaobići ili kretati se po rupama ili izbočinama. U blizini Miljacke, na autobuskom stajalištu preko puta Gradske vjećnice slušam razgovor jednog momka iz Sarajeva i turiste za put do Trebjevićke žičare. Momak mu objašnjava gdje se nalazi ali i da ne može ni prići zbog stepenica. Zamislio se pa mu kaže kako je skoro sve neprilagođeno u glavnom gradu, a može tek da zamisli kako je to u gradovima manje veličine. U jednom širokom luku dolazite do čuvene Vječne vatre.
Boraveći više dana na ovoj lokaciji, uvidio sam da je jutro dio dana kada najbolje možete upoznati ljepotu ovoga grada. Tada centar nije opterećen velikim brojem ljudi. Onda uviđate brojne kulturno-istorijske znamenitosti, uske ulice sa lijepim izlozima, tradicionalnim predmetima napravljenim od kujundžije i originalne suvenire.
Ovaj grad voli sport. Ističe se kao domaćin održanim Zimskim Olimpijskim igrama 1984. godine. A moju priču ću usmjeriti na riječi prolaznika kojeg sam sreo da strasno navija za tenisera Džumhura za koga do tada nijesam ni čuo. Prodaju se karte na ulici za derbi Željezničar – Sarajevo, a uveče utakmica prati po čitavom gradu gdje ima TV prijemnika. Nijesu mi poznati neki veliki dometi Džumhura, Željezničara ili Sarajeva, ali sam oduševljen sa kojom strašću oni to prate i navijaju.
Poslušao sam savjete sa Googla i odlučio da treba posjetiti Avaz Twist Tower. To je najviši oblakoder Bosne i Hercegovine. Visok je 175 m sa antenom po podacima sa Wikipedije. Na vrhu se nalazi caffe bar sa predivnim pogledom. Mali je izbor za naručivanje, ali pogled vrijedi odlaska i kafenisanja. Kome je do jela ima ispod kvalitetan restoran sa velikim izborom jela. Odličan utisak na mene je ostavio konobar koji je vrhunski poznavalac svoga posla. Ubijedio me da jedem što nijesam nikad po cijeni koju nijesam planirao, ali ukus je bio jedinstven i nijesam se pokajao.
***
Visoko je udaljeno oko 45 minuta vožnje od hotela autoputem Sarajevo – Ilijaš – Visoko. Boraviti u Sarajevu turistički nekoliko dana, pa mi je djelovalo logično jedan dan provesti u Visokom. Prethodno sam čitao o “piramidama” u tom gradu, a uvjerio se u Sarajevu da se to ističe i u turističkim prospektima. Sam naziv puta kaže da se prilično lako i udobno dolazi do Visokog. Turističke i info table nijesu postavljene dobro i ulazimo u varošicu. Zaustavljamo se na frekventnoj lokaciji koja djeluje kao centar i pitamo jednog od prolaznika za put prema piramidama. Čovjek se nasmijao i objasnio nam da se vratimo i gdje treba da skrenemo. Nailazimo na skretanje za Bosanske piramide. Put je dosta uzak i usprt. Nije sezona pa nema automobila iz suprotnog pravca. Dolazimo na improvizovani parking za koji je mala riječ neuređen, ali se ulaz naplaćuje. Idemo sa vodičem i penjemo se uz brdo, a okolo nas table sa natpisima o arheološkim istraživanjima ove lokacije i projekcije kako bi Bosanska piramida trebalo da izgleda. U povratku razgovaram sa radnikom na “parkingu” i saznajem da u blizini postoji Tunel “Ravno” Visoko koji treba posjetiti. Nijesam oduševljen predlogom, ali želim da se upoznam sa tunelom. Za razliku od onoga što vidim oko sebe, tamo očekujem daleko više. Vidim po saputnicima da ni oni nijesu oduševljeni viđenim i vraćamo se u automobil sa nekoliko turističkih flajera.
Tunel “Ravno” u Visokom, prilaz i ulaz koji obećava. Naplaćuju se karte za obilazak, a ima nekoliko vodiča za obilazak tunela. Postoji jedan ulaz i jedan izlaz. Na ulasku dobijate zaštitne kape slično kao za ulazak u rudnik. Iako je prolaz uzak to mi ne smeta. Samo na jednom mjestu pred povratak postoji prepreka od nekoliko tona. Vazduh u tunelu je poseban i nedjeljama nakon toga sam imao osjećaj da su mi se pluća proširila i da nikad do tad nijesam udisao punim plućima. Na povratku sam kupio i bočice sa vodom za koju kažu da je iz tunela i ljekovita.
***
Putem interneta možete dosta toga površnog saznati o nekom mjestu. Pogotovo ako ste sa istog jezičkog područja. Dušu jednog mjesta možete upoznati samo višednevnim boravkom i razgovorom sa žiteljima. Sad je moderno napraviti selfi i čekirati se, hvaliti se pred prijateljima na instagramu sa fotografijama gdje se u pozadini vide znamenitosti nekoga mjesta.
Glavni grad evropske države, sa burnom istorijom, ljubaznim i gostoljubivim ljudima. Prolazna stanica u mnogim putovanjima, ali vrijedna turističkog obilaska od nekoliko dana.