Tri mahale i jedna čaršija činile su kasabu Rožaje. Maleno mjesto, a nadaleko poznato. Po Carigradu su kružile priče ”da Stanbol izgori rožajske age bi ga ponovo sagradile.” Za Rožaje je i sultan Murat II čuo te je u Rožajama džamiju sagradio oko 1450. godine. Malo ko zna da je to jedna od najstarijih džamija na ovim prostorima. Husići su za nju dali mujezina, Sutovići imama, Agići hafiza a Kurtagići je u amanet čuvali.
Lično kralj Petar I Karađorđević je naredio da se u najluksuznijem dijelu Beograda jedna ulica nazove Rožajska. Ne bilo gdje već na Dedinju pored njegove palate Kraljevskog dvora (Beli dvor) da i on sam katkad Rožajskom ulicom prošeta, zadužili su nas – govorio je kralj.
Jedino što je spajalo mahale bila je čaršija kaldrmom okaldrmljena. Na početku čaršije džamija, a na kraju vodenica. Sa obije strane čaršije dućani i to baš agalarski. Njih desetak predstavljali su jedini izvor opskrbe rožajske kasabe. Petrolej, zejtin, maslo, cukar, so kako gdje i duhan kotroban bili su osnovni proizvodi koji su se nudili. Neki su držali brašno, kukuruz, semeniju, loj, domaće povrće, voće, jabuku, šurup, šljivu belošljivu koje se još rijetko ko sjeća. Kako gdje kundure i opanci. Na crtu, veresiju ili u zajam svakodnevno se je trgovina okrećala. Mjera za težinu bila je oka a novac groš. Kad vraćaš niko te pitao ne bi, znalo se čiji si, a da vratiš moraš vele hak je. Sa seljanima se radilo podnapola, koliko uradiš pošteno je pola tvoje a negdje i više. Poštenje i čist obraz nije bilo rašta ničim ukaljati. Koliko su seljani bili zadovoljni drage volje su ćerke za age udavali.
Petak je od davnina pijačni dan zbog džume. Džumom bi se okupili da kakav novi haber čuju i da se opskrbe, da najam namire pa onda nazad na poslove. Jutrom sa bismilom u dućane, svaki mušterija je dobro došao. Nije bilo putnika namjernika, a da je ostao gladan ili bez konaka, za musafira se jagmilo. Od davnina je Rožaje po tome poznato. Ako bi ko do Stanbola, Sarajbosne ili na hadž otišao, a išlo se, onda bi iz dućana u dućan haberove donosio. Do Peći i Pazara išlo se obdanice pješke, u nuždi i dva puta na dan i nije bilo teško.
A noću čašija bi utahnula. Tada u kulama na divanima i ćoškovima pod sjaj lambe zamirisala bi kahva, kod žena bi se čuo zvuk kahvene vodenice, a iz peći miris kuhanih ili pečenih krompira i sira. Kažu, baščanski su krompiri bili najbolji. Ljudi bi igrali potkapa a žene bi odvojeno sjedile i gledale. To je bio merak. Kod svakog rožajskog age čuvena britva šahovka za jabuku morala je da se nađe. Nošnja tradicionalna bošnjačka, muškarca je krasio džamadan i ćulaf ili fes, a ženu jelek i svilena ručno vezena marama. Ni bajramom Gornja čaršija nije radila. Sramota je bilo za bajram otvarati dućan. Umjesto bombona za djecu kocka, a za starije šerbet, kahva i gurabija od davnina bila je ponuda. Odiva se morala zijaretiti i za bajram i prije hadža, džaiz je. Nit je priznat bajram ni hadž bez odivinog halala. Bonika posjetiti i to je bila obaveza. Domaćih čajeva i pomoć hećima mu treba obezbijediti, ako mu je iljača živjeće.
Kako koji mejt preseli čašija utihne, vele toliko mu je bilo vijeka. Na početku čaršije sa lijeve strane džamije sagradili su groblje, da ih svakodnevno podsjeća da je život prolazan i da treba Bogu dževap davati. Za života su se na smrt pripremali, i niko nije starost dočekao, a da nije sapun i ćefine sebi pripremio. I dan-danas možete vidjeti starije ljude, što su kao djeca zapamtili groblje se ne smije razminuti bez fatihe. Tim mezarima fatiha je vječno učena.
Gornja čaršije se nalazila nedaleko od Gornje džamije. U Gornjoj čaršiji su bili dućani različitih profila, zanatlije, slastičara, pekara… Odavno nema Gornje čaršije, nove su građevine na tom prostoru i ništa ne podsjeća na Gornju čaršiju i na stari dobri vakat. Pronašavši ovu staru fotografiju Gornje čaršije odlučio sam da zabilježim čiji su bili dućani. Ova fotografija je uslikana od krivine od Barmahale prema Gornjoj džamiji koja se ne vidi na slici. Po kazivanju moje rodbine, moje sestre, svi su mi istovjetno nabrojali imena onih koji su imali dućane u Gornjoj čaršiji u Rožajama kao što slijedi:
1. Vidi se samo ćošak na datoj slici. Dućan Rizahage (Muratagin) Zejnelagić Rizahaga se bavio prodajom semenije (sjemena), i rasada
2. Stara kuća Sutovića
3. Dućan Jusufa Zejnelagića
4. Dućan Džiba Agića
5. Dućan Riza Zejnelagića (da ne bude zabune, postojala su dva Riza Zejnelagića. Rizahaga je moj otac, bavio se semenijom i svi su ga zvali Rizahaga, i Rizo koji je bio hemšir, medicinski radnik, otac Rašita i Ružda Zejnelagića)
6. Dućan Redžepa Zejnelagića
7. Manja kuća, i danas postoji samo renovirana, kuća rahmetli Rašita (Rizo) Zejnelagića, veća kuća porušena
8. Dućan Omera Agića
9. Dućan Ahmetage Zejnelagića
10. Dućan Jakupa Zejnelagića