Redakcija Svaki čovjek bar jednom u životu poželi da odćuti nekoliko trenutaka kako bi se ispričao sam sa sobom. Toliko je ljudi na ovom svijetu i baš me čudi činjenica da me još uvijek niko nije pitao ono što cijelog života želim ja sam sebe da upitam. Ko sam ustvari ja, odakle dolazim i gdje sam krenuo? Po strukturi pripadam ljudima, po formi se bojim da to nisam. Kažu da je čovjek po definiciji plemenit, milostiv, pametan, druželjubiv… Nisam slijep ali se bojim da danas takvi ljudi većinom i nisu. Kažu da se čovjek razlikuje od ostalih živih bića po tome što ima pamet. Mudro… Ja se na primjer divim životinjama što su bez pameti pa ne rade sve ono što danas rade ti pametni ljudi. Kakve su to pameti koje mogu da ubijede ljude da se međusobno mrze. Mrze se na vjerskoj osnovi, mrze se na osnovu rase, mrze se po naciji, mrze se po svemu i svačemu, a zovu se ljudi. Jesu li to oni ljudi koji imaju pameti ili su to neki drugi ljudi? Ja ne znam to sam sebi da odgovorim. Kada bismo možda pitali doktora, popa ili hodžu možda bismo nešto i shvatili. Ako pitamo nauku doći ćemo do zaključka da je svaki čovjek sastavljen od istih organa, da je svaka i najmanja žilica kod svakog čovjeka na istom mjestu. Kako je to čovjek savršeno stvoren kada se samo razlikuje u pigmentu boje kože. Pa i religija zabranjuje nasilje, uzdiže prijateljstvo, savjetuje mudrost, iskrenost, bliskost. Sad shvatam da su ljudi zapostavili i nauku i vjeru te da su zato u problemu. A odakle dolazimo, odakle sam ja došao, odakle dolaze ostali ljudi!? Ja sam na primjer došao iz čovjeka. Bio sam ništa pa sam postao plod, beba pa opet čovjek. Možda se zato bebe vole jer su bezgriješne, jer su nevine, čiste a to je ustvari ono što svaki čovjek cijelog života traži. A odakle dolaze ostali ljudi, zar i oni nisu došli iz čovjeka? Jesu, mora tako ne može drugačije. Pa i moja majka, i otac, i njihovi roditelji i sve tako redom unazad do prvog čovjeka svi smo došli iz čovjeka. A taj prvi čovjek odakle li je došao, zar i on nije došao iz čovjeka kao i mi? Njega je Bog stvorio. Stvorio ga je od zemlje, savršeno u savršenim proporcijama. Neki ljudi danas misle da je čovjek nastao od majmuna, koješta pričaju. Koja to beba liči na majmuna a beba je bezgriješna, čista, nevina, beba je mjerilo života. Majmun je postao od čovjeka, to mi je logičnije pa mnogi ljudi danas i liče na majmune, svađaju se, mrze se, dijele se u kojekakve grupacije samo da bi stekli što više za sebe. Uvijek me je to čudilo i uvijek sam se pitao gdje završi ono što čovjek za života naziva svojim? Da li ga to čovjek donese i ponese sa sobom za života? Ako se čovjek rodi ni iz čega i dođe na ovom svijetu iz jedne nevidljive kapi iz čovjeka, ako stekne bogatstva više nego sto ga može za života potrošiti kako će ga onda ponijeti sa sobom? Nikako. Pa makar i krao, i pošteno zarađivao nikako ga neće moći ponijeti sa sobom. Šta vrijedi bogatstvo kad može tek tako da ide iz ruke u ruku? Kad sam bio mali znao sam puno ljudi koji su živjeli a to se nikako ne bi moglo životom nazvati. Danas ih sretnem, putuju po svijetu, voze skupocjena auta, a sjećam se njih iz djetinjstva, skoro pa da i nisu imali ništa. Isto tako se sjećam djece nekih kojima su preci u nasljedsto ostavljali velika bogatstva. Danas im to bogatstvo skoro pa i da ne vrijedi ništa. Nekad su ta njihova auta predstavljala mjerilo bogatstva, luksuza, moći, a danas nakon dvadesetak godina ne vrijede ni pet para, ne vrijede ničemu. Svo bogatstvo je davano za jedan obični crno-bijeli televizor a on danas ne vrijedi ni pet para. Kakvo je to bogatstvo kad nije vječno. Nije prošlo ni pet-deset godina a ono je postalo bezvrijedno. Ne vrijedi stari telefon, ne vrijedi stari televizor, ne vrijedi staro auto, ne vrijedi stara kuća, pa šta vrijedi!? Kakvo je to bogatstvo kad ima rok trajanja?Zar je bogatstvo nešto što je materijalno ili je bogatstvo nešto što je od Boga!? Ako je materijalno onda će biti od materije, a to je i telefon, i televizor, i auto i kuća. To nam ne može biti bogatstvo koje ostavljamo u nasljedstvo, jer danas vrijedi a sjutra skoro pa je i beskorisno. Kakvo je onda to drugo bogatstvo koje dolazi od Boga, šta je to!? Zar to nije znanje, spoznaja, mudrost, druželjubivost, plemenitost, muževnost, dobročinstvo, bliskost, briga, pažnja, njega, pomoć, darežljivost, ljubav. Koliko god da nabrajam ovih svojstava shvatam da nijedno u sebi nema mržnje. Sva ova svojstva vrijedela su nekada i vrijedeće sve dok je svijeta i vijeka. Sva su ova bogatstva vrijedela mojoj majki, mom ocu, njihovim roditeljima, precima i samo ova i ovakva bogatstva mogu i moraju vrijedeti i mojim potomcima. Šta vrijedi Maču Pikču Inkama kad ja mogu sada da ga obiđem. Šta vrijede piramide faraonima kada i ja mogu sada da ih obiđem. Šta vrijede svi oni gradovi Grka, Rimljana, Mesopotamaca, kada u svaki mogu i ja sada da odem. A gdje sam ustvari ja krenuo!? Ma gdje god da pođem na kraju ću zavrsiti gdje su i svi oni prije mene pošli. Zemlja, to mi je krajnje odrediste. Moje ime je Merdan, prezivam se Zejnelagić, došao sam iz čovjeka, proputovaću cijeli svijet da bih opet stigao u zemlju. Sve mi se čini da me pratiš.
