Prvo učešće SFRJ na Pjesmi Evrovizije bilo je daleke 1961. godine u Kanu; predstavnik je bila novosađanka Ljiljana Petrović, tekst za kompoziciju napisao je Miroslav Mika Antić a muziku Jože Privšek. Kompozicija ”Neke davne zvezde” osvojila je 8. mjesto sa dobijenih 9 bodova.
Neke davne zvezde: Stari put od lišća sav žut / Noć na putu tom / San od zvezda tako je žut / San u oku mom. / O znam ja, o znam ja / Još pamtim te dane / Nekad si bio uz mene ti. / O znam, da si još moj – / Plaču nočas grane / U oku mome i snu. / Tvoj osmeh još slutim i tvoj topli dlan / Dok čekam, dok ćutim i tonem u san. / O znam, da si još moj – / Plaču nočas grane / U oku mome i snu. / Tvoj osmeh još slutim i tvoj topli dlan / Dok čekam, ćutim i tonem u san. / O znam, da si još moj – / Plaču nočas grane / U oku mome, u srcu mome / U samoći mojoj i snu.

Miroslav Mika Antić
.
IMENA
.
Pronađeš negde nekakvog Mišu,
nekakvog Gorana,
Dragana,
Svetu,
pronađeš drugare nalik na sebe
i staneš tako i ne veruješ
da ima neko kao ti – isti,
na ovom drukčijem svetu.
I ništa ne mora da se kaže.
Sve se unapred zna i razume.
Možda te neke Mire sad traže.
Možda Gordana neka ne ume
bez tebe,
Jelene,
Milice,
Vide,
do nekog ogromnog sunca da ide.
I ne znaš koliko kao ti – takvih
večeras ponovo nekog nemaju.
I ne znaš koliko kao ti – istih
za susret sa tobom baš sad se spremaju.
I ne znaš ko su to, kao ti – divni
i što su jastuke suzama vlažili.
A lepo ste se mogli sresti
samo da ste se malo potražili.
I krećeš u život s pogrešnim nekim.
S drukčijim nekim.
Nekim dalekim.
A Boris,
Vera,
Vladan
i Sanja
još uvek samo tebe sanja.