Mirsada Bibić-Šabotić: Možda sretneš Pekića (Treća nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2021. godinu)
Redakcija Mirsada Bibić-Šabotić
MOŽDA SRETNEŠ PEKIĆA
Dotičeš me svojim šezdesetogodišnjim pogledom
iz kojeg izvire prvi nevini poljubac
Ali ovog puta nema mirisa kolonjske vode,
pretočila se u miris kiseonika iz respiratora.
Gledam te…
Vidim tvoje izblijedele farmerice i onog žutog fiću
Kojeg si ukrao od oca i vozio se po ivičnjaku obale Bistrice.
Volio si Pekića i čovjeka koji je jeo smrt.
Gledam tvoje poluispucale usne
Mirišu na memlu ustajale nade.
Pokušavam da osjetim onaj davni poljubac iza Pharma apoteke
I onu tvoju nježnu ruku na svom vratu
Želim da čujem nježno škljocanje moje minđuše dok je vrtiš kažiprstom…
Ipak, čujem samo tvoje teško disanje i neke strašne zvuke iz tvoje duše.
Vidim samo isprekidane crte na monitoru, vidim mrak.
Respirator se konačno odmorio od tvog zova smrti
A ti si dotakao zvijezdu vječnosti.
Možda sretneš Pekića, možda sretneš čovjeka koji je jeo smrt
Reci mu da danas smrt jede ljude.
