IMADEDDIN NESIMI – MISTIČNI PJESNIK (1369-1417)
Piše: Božidar Proročić
Postoje pjesnici koji su ostavili dubok i jak trag na poeziju dalekog istoka. Jedan od njih je i Imadeddin Nessimi, pjesnik čija je poezija i danas, nakon sedam vjekova, jednako popularna i ima jak uticaj. Ali Imadeddin Nesimi, veliki pjesnik, rođen je u gradu Šamahi 1369. u Azerbejdžanu.
Prema dekretu predsjednika Republike Azerbejdžana, Ilhamu Alijevu od 11. januara 2019. godine, proglašena je “Nesimijeva godine” u vezi sa 650. godišnjicom istaknutog azerbejdžanskog pjesnika i mislioca, velikog majstora Imadeddina Nesimija, koji je podigao azerbejdžanski jezik na književni i umjetnički nivo, kao najviši izraz vrijednosti. Istovremeno, ovaj jubilej je i veliki doprinos promociji azerbejdžanske kulture, bogatog istorijskog i kulturnog nasljeđa.
Imadeddin Nesimi je izučavao istoriju, religiju, matematiku, logiku, astronomiju u nakon dva velika pjesnika hazreti mevlane Dželaluddin Rumija i Junusa Emre-a. Bio je potomak Poslanikove, s.a.v.s. loze – Ehli Bejta. Poznat uglavnom po svom Nesimi pseudonimu, napisao je jedan divan u azerbejdžanskom, jedan na persijskom jeziku. Smatra se jednim od najvećih pjesnika Azerbejdžana čiji je život protkan mistikom pjesnika krajem 14. i početkom 15. vijeka i jedan od najistaknutijih pjesnika divan majstora u književnosti. Malo se zna o njegovom životu sem toga da je njegovo porijeklo od porodice Božjeg Poslanika, s.a.w.s., našta ukazuje titula “sejjid” koja se uvijek vezuje sa njegovim imenom. Za njega, takođe, sa sigurnošću znamo da je bio učenik i halifa (duhovni nasljednik) Fazlullaha Astarabadija, osnivača hurufijskog duhovnog pokreta. Hurufizam se zasniva na tumačenju svetih spisa, posebno obraćajući pažnju na raspored i unutrašnje značenje slova arapskog alfabeta (harfova), te je tako ovaj pokret i dobio ime “hurufi”. Fazlullah je pogubljen 1394. godine na zapovjest Timur Lenga, a hurufijski pokret je bio okarakterisan kao “opasna sekta” te je za kratko vrijeme bio izbrisan iz Irana, iako je najvjerovatnije motivacija za progon hurufija bila političke, a ne vjerske prirode, na šta nam ukazuju neka novija istorijska istraživanja. Poslije Fazlullahovog pogubljenja, njegovi učenici su se rasuli po svijetu kako bi proširili njegov duhovni segment, najuticajniji među njima su bili Ali el Ala i Imadeddin Nesimi.
Pjesma služi kao odličan primjer Nesimovog poetskog predstavljanja Hurufizma u njegovoj mističnoj formi. Postoji kontrast između fizičkog i duhovnog svijeta, koji se na kraju ujedinjuje u ljudskom biću. Kao takvo, ljudsko biće je viđeno da učestvuje u istoj duhovnoj suštini kao i Bog: fraza la-mekan (لامکان), ili “bezmalo”, u drugom redu je Sufi termin koji se koristi za Boga. Isti termin, međutim, može se shvatiti bukvalno kao značenje “bez mjesta”, i tako Nesim, takođe, koristi termin da označi fizičku prisutnost. U svojoj pesmi Nesimi naglašava da razumijevanje Boga, na kraju nije moguće u ovom svijetu, iako je ipak dužnost ljudskih bića da teže takvom razumijevanju. Štaviše, kao što konstantna igra pjesme sa idejama fizičkog i duhovnog podcrtavanja, Nesimi poziva na to da se potraga za razumijevanjem izvrši od ljudi unutar sebe. Pjesnikovi su radovi stekli veliku popularnost na Bliskom Istoku i središnjoj Aziji. Nesimi je protestvovao protiv društvenog ugnjetavanja, osudio je fanatizam i praznovjerje, zagovarao istinu i razum. Istovremeno, njegova poezija je snažna sufi-mistična poruka o neumjerenosti svijeta i želji za spajanjem sa božanstvom. Često se poezija kombinuje sa humanističkim tradicijama Nizami Ganđavija. U tekstovima Nesimi je bio majstor takvih žanrova kao Gazelle Rubai. Za Nesimija se zna da je puno putovao, te da je boravio u sirijskom gradu Aleppu, u kojemje 1417. godine bio uhapšen i pogubljen. Postoji nekoliko priča koje govore o njegovoj smrti, ali nijedna od njih nije istorijski potvrđena. Ipak, izgleda da je njegovo pogubljenje rezultat šireg progona hurufija u Iranu koje je svoj odjek našlo i u arapskim zemljama.
Imadeddin Nesimi je iza sebe ostavio dva divana poezije, jedan na turskom, drugi na persijskom jeziku. Njegov turski divan je bio svesrdno prihvaćen u Turskoj, posebno od strane bektašija i od ostalih tesavvufskih krugova i pravaca u kojima Sejjid Imadeddin Nesimi ima reputaciju evlije i šehida koji je dao svoj život za duhovnu istinu. Njegova poezija obrađuje različite duhovne i metafizičke teme, ali svoj glavni fokus ima na ontološkom značaju čovjeka u procesu stvaranja, te na samospoznaji kao jedinom načinu spasenja. Po tesavvufskom učenju čovjek je manifestacija Boga i kosmosa. Nesimijeve su pjesme inspirisale mnoge kasnije pjesnike da pišu pjesme satkane alegorijom i mističnim doživljajima i iskustvima. Nasimi koristi svoju genijalnost i bogatstvo jezika Azerbejdžana. Ponekad pjesnici pišu pjesme kao svoja ekspresivna ponavljanja. Poezija filozofa-pjesnika veoma brzo stiče popularnost među centralnoazijskim, turskim i iranskim narodima. Zajedno sa Mansurom Sollakom , njegovo ime postaje simbol neobične odanosti i hrabrosti za sopstveno uvjerenje. Negovi radovi su prevedeni na mnoge jezike, a pisci poezije na tim jezicima ga oponašaju. Nasimijeva kreativnost ima veliki obrazovni i prosvetni značaj. Danas, Nesimijeva poezija u moralnom smislu predstavlja savršenstvo. Ova savršenost zvuči kao zapanjujuća himna ljudske moći. A ta ljepota, ta moć je jedinstvena za sve ljude na svijetu, ne samo za one koji su je sami prepoznali i razumjeli. U Nesimijevim djelima ideje imaju snagu kultivisanja savršenog čovjeka, otkrivanje i usmjeravanje ljudskih vještina u skladu su sa osnovnim idejama moderne pedagoške misli. Nakon velikog prethodnika Nizamija, Ganđavija, ideje dubokog humanizma u umetnosti Nesimijeve poezije predstavlja poseban doprinos razumijevanju humanizma, ideja o humanosti, jedan su od najupečatljivijih primera moralnog obrazovanja. Ako je pjesnikov duboki humanizam globalno-ljudski, njegova visoka poetska vještina,umijće, tečnost u njegovom jeziku, i njegov nevjerovatan poetski ritam služe sopstvenom narodu i igraju važnu ulogu u poboljšanju njegovog estetskog zadovoljstva. Nesimijeva poezija je bez presedana u svojoj sposobnosti da kreativno iskoristi stilske i gramatičke mogućnosti folklora.Negove pjesme bile su široko rasprostranjene u Azerbejdžanu, na Bliskom istoku, u Iraku, Siriji i Centralnoj Aziji. Nesimi je snažno uticao na svu tursku književnost iz 15. vijeka, a ne samo na azerbejdžansku književnost. Pjesnikova djela čuvaju se u brojnim bibliotekama u formi rukopisa. Radovi pjesnika su periodično objavljivani i puno istraživani. Nesimi se poštuje u Azerbejdžanu , a jedan od okruga glavnog grada, Baku , nosi njegovo ime. Tu je i spomenik njemu u gradu, koji su 1979. godine oblikovali T. Mamedov i I. Zeinalov. Osim toga, Institut za lingvistiku na Akademiji nauka Azerbejdžana je 1973. godine onovan i nazvan po njemu. O njemu je nastao azerbejdžanski film Nesimi. 600-ta godišnjica Nesimovog rođendana proslavljena je širom sveta 1973. godine odlukom UNESCO-a, a predstavnici mnogih zemalja učestvovali su u proslavama koje su održane u Azerbejdžanu, Rusiji, Francuskoj . Događaj posvećen 600. godišnjici Nasimijeve smrti proslavljen je u Parizu , u sjedištu UNESCO-a u maju. Zaštita i promocija Nesimijevog nasljeđa je od velikog značaja. Dekret predsednika Republike Azerbejdžan od 15. novembra 2018. godine “O proslavi 650. godišnjice velikog azerbejdžanskog pjesnika Imadeddina Nesimija” još jednom potvrđuje da ovaj izuzetan pjesnik ima specifičnu ulogu u istoriji azerbejdžanske književnosti. Pored toga, prema dekretu predsjednika Republike Azerbejdžana, Ilhamu Alijevu od 11. januara 2019. godine, proglašenje “Nesimijeve godine” u vezi sa 650. godišnjicom istaknutog azerbejdžanskog pjesnika i mislioca, velikog majstora Imadeddina Nesimija, koji je podigao azerbejdžanski jezik na književni i umjetnički nivo, kao najviši izraz vrijednosti, poštovanja na državnom nivou. Istovremeno, ovaj jubilej je i veliki doprinos promociji azerbejdžanske kulture, bogatog istorijskog i kulturnog nasljeđa.