GOVOR SELA PODGORE
FilološkI fakultet Univerziteta Crne Gore objavio je monografija o govoru žabljačkog sela Podgore, autorke doc. dr Dušanke Popović. Autorka ove monografije Dušanka Popović je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Zvanje magistra lingvističkih nauka stekla je na istom fakultetu, a zvanje doktora filoloških nauka na Filološkom fakultetu u Beogradu.Nastavu izvodi na Filološkom i Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Objavila je veliki broj stručnih i naučnih radova iz oblasti metodike nastave jezika i nastave književnosti, te oblasti jezika i književnosti, kao i četiri monografije: Dijalektaska odstupanja u govoru učenika osnovnih škola na području starijih crnogorskih govora, 2010; Standardni jezik i nastava jezika u osnovnim školama, 2011; Savremeni pristup nastavi jezika, 2011; Čitati, razumjeti, znati, 2014. Koautroka je i recenzentkinja više udžbeničkih kompleta za nastavu jezika i književnosti u osnovnoj školi. Učesnica je naučnih skupova, koautorka programa stručnog usavršavanja nastavnika jezika i književnosti i autorka projekta koji se bavi unapređenjem pismenosti i stvaralaštva učenika. Članica je Odbora za obrazovanje u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti.
Selo Podgor, koje je predmet dijalektoloških ispitivanja dr Popović, nalazi se „na 5 km od Žabljaka, varošice ispod Durmitora. Smješteno je na na Jezerskoj visoravni koja se pruža od ivice kanjona rijeke Tare, između Štaoca i Pirlitora na sjeveru, do gornjeg toka rijeke Bukovice. Selo zauzima valovit reljef visoravni sa dosta livada i pašnjaka. Sa svojim zaseocima i susjednim selima, Podgora je tipično planinski, ali pitom kraj“.
Naziv sela, navodi autorka Dušanka Popović, ima slovenski tip tvorbe. Na području današnjeg Zapadnog Balkana ovaj toponim je prilično frekventan, posebno na teritorij Hrvatske, Bosne i Hrvatske i Slovenije.
Knjiga “Govor sela Podgore“, pored uvoda sadrži i sljedeća poglavlja: O dosadašnjim proučavanjima durmitorskih govora; Metodički podaci o istraživanju; Karakteristike govora sela Podgore; Zaključci, Literatura i Prilozi.
Govori durmitorskoga kraja pripadaju novoštokavskim (i)jekavskim govorima iz grupe sjeverozapadnih crnogorskih govora. Govor sela Podgore do ove monografije nije posebno ispitivan, ali šira govorna zona, svakako, jeste.
Cilj ovoga istraživanja bio je da se utvrdi „savremeno stanje u govoru sela Podgore kao jednom od govora poddurmitorja i iszvrši upoređivanje sa standardnim jezikom i sa stanjem konstatovanim u starijim dijalektološkim studijama relevantnim za durmitorske govore, kao i sa onim koje je utvrđeno u njima susjednim crnogorskim govorima“.
Na osnovu terenskih istraživanja, analize te građe, kao i komparacije utvrđenih osobina govora ovoga kraja, autorka dr Dušanka Popović zaključuje da se govor ovoga sela uklapa u širi kontekst sjeverozapadnih crnogorskih govora; da određene osobine ovoga govora dokazuju postojanje razlika u odnosu na susjedne crnogorske govore, kao i govore koji teritorijalno pripadaju Istočnoj Hercegovini.
Osnovne osobine govora sela Podgore su: stabilan vokalizam; redovno sažimanje sekvence –ao (mogo); klasične vrijednosti refleksa glasa jat (srijeda, đed); finalne grupe –st, -št uprošćavaju se gubljenjem posljednjeg suglasnika (rados, žalos); glasovi d i t često se gube u imenicama koje imaju nastavak –stvo (bogastvo); nepostojanje foneme h i njene različite supstitucije; postojanje glasova ś i ź; dosljedno ijekavsko jotovanje glasova t, d, s, z, c, n; nestabilna artikulacija foneme j; umjesto glasa m često se čuje glas n ispred suglasnika t; postojanje dužina koje nijesu poznate standardnom jeziku; prenošenje silaznih akcenata na proklitike; Instrumental oruđnik s prijedlognjihovom s/sa; umjesto vam, uvijek se čuje vi, ali je redovno nam; umjesto njihov, prisvojna zamjenica često glasi njin; zbirni brojevi uvijek imaju nastavak –oro; uobičajeni su prilozi tipa onudije/r, ovudije/r; sporadično nerazlikovanje akuzativa i lokativa; česta upotreba pripovijedačkog imperativa, i dr.
Studija „Govor sela Podgore“ predstavlja značajan doprinos crnogorskoj dijalektologiji. Još jedna bjelina na dijalektološkoj karti je, ovom studijom dr Popović, obrađena na metodološki način koji je uzorak za ispitivanje crnogorskih narodnih govora. Ova knjiga će zbog toga biti nezaobilazna za sve one koji se bave proučavanjem narodnih govora.
Prof. dr Draško Došljak