NACIONALNI PARK PROKLETIJE – DRAGULJ CRNE GORE
Piše: Božidar Proročić
Nacionalni parkovi Crne Gore, predstavljaju instituciju od vitalnog značaja i intresa u očuvanju prirode njenog biodivirziteta, planskog očuvanja ovih izuzetnih dragulja po kojima je Crna Gora poznata i prepoznata kako na turističkoj tako i na ekološkoj mapi Evrope kao država koja ulaže veliki napor za očuvanje ovih resursa i basena prirode. Posebno veliki doprinos daje zajedno sa svojim uposlenim gospodin Elvir Klica direktor NPCG koji sa punom posvećenošću sa svojim uposlenima na najljepši mogući način čuva i reperezentuje najljepši i najznačajni dio prirode Crne Gore a to su upravo NPCG sa svojom netaknutom prirodom. Nacionalni park Prokletije zajedno sa rukovodećim kadrom daje veliki doprinos ovog dragulja u kruni NPCG.

Nacionalni park Prokletije, ili kako ga neki vole nazivati, ,,Alpi Crne Gore” peti je, i ujedno najmlađi nacionalni park u Crnoj Gori, osnovan 2009. godine. Park je dobio ime po istoimenoj planini koja čini većinu nacionalnog parka. Samo ime ,,Prokletije” veoma je zanimljivo jer znači nešto ukleto-prokleto, a vjerojatno simbolizuje nedostupnost i strme vrhove koji predstavljaju velik izazov planinarima. Osim planine, park obuhvaća i dva parka prirode: Volušica i jezero Hrid. Sjeverni dio parka graniči sa Gusinjem-Plavom dolinom, a južni dio prava je poslastica za posjetitelje – posebno vrhovi planine, od kojih je najviši Zla Kolata (2534 m). Kad se jednom popnete na jedan od njih, vidjet ćete oznake koje djele Crnu Goru od Albanije i u isto vrijeme ćete biti u dvije države!U okviru granica parka nalaze se dva rezervata prirode 1.052 ha površine : rezevat prirode“Hridsko jezero” – rezevat prirode ,,Volušnica” Prokletije se sastoje iz više planinskih lanaca sa osnovnim pravcem pružanja sjeveroistok-jugozapad. Dominiraju dugačka planinska bila često međusobno odvojena dubokim dolinama. Glavni planinski lanac je dug 70 km. Na njemu su visoki vrhovi M. Jezercas 2694 m koji je u Albaniji, M. Kolac u Crnoj Gori i Đeravica 2656 m. Vrhovi planinskih lanaca su oštri, zupčasti i kameniti. Padine su u višim predjelima strme a na njima je veliki broj klisura, surdupa i žljebina. Glacijalni reljef je posebna geomorfološka karakteristika ovih planina. U vrijeme virmske glacijacije ledeni pokrivač je prekrivao oko 200-250 km 2 površine. Glacijacija je bila karakteristična po cirknim i dolinskim lednicima. Kao posljedica glacijacije na Prokletijama se javljaju lijepi pašnjaci i šume, reljefne ljepote a naročito lednička jezera.
Dominantna karakteristika područja Prokletija je bogatstvo i raznovrsnost flore i faune, tako da ovo područje predstavlja jedan od centara visokoplaninskog diverziteta Balkana. Ovaj nacionalni park bogat je većim i manjim vodotocima, vrelima i izvorima pitke i mineralne vode, rijekama, podzemnim izdanima. Medju jezerima svojom ljepotom izdvaju se Hridsko, Visitorsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko, jezerce na Vezirovoj Bradi, jezerce na Treskavcu, te Koljindarsko jezero. Hridsko jezero, površine od oko 35 000 m2 na 1970 mnv, spada u najvisočije, a po mnogima i najljepše jezero u Crnoj Gori. Svojom ljepotom izdvaja se i Visitorsko jezero na 1820 metara, sa travnatim plovećim ostrvom – sprudom po sredini, koji je u prošlosti čobanima služio kao prirodno sklonište za stoku od planinskih zvijeri. Reljef Prokletija je razuđen, sa brojnim visovima, klisurama, strmim padinama, riječnim dolinama alpskog tipa i drugim prirodnim fenomenima. Specifičnost ovog Nacionalnog parka čini i preko 1,700 vrsta biljaka, što predstavlja polovinu flore Crne Gore, ili nešto oko petinu ukupne balkanske flore. Prokletije su bogate šumama, među kojima dominiraju lišćari i četinari. Skoro polovina šumskog bogatstva ima prašumski karakter. U biogeografskom pogledu Prokletije pripadaju alpskom-planinskom regionu, što je imalo uticaja i na životinjski svijet kojikarakteriše velika raznovrsnost. Na ovom području žive: zec, vuk, mrki medvjed, ris, divlja svinja, divokoza, srna, te 161 zabilježenih vrsta ptica. Njihova staništa su visokoplaninski regioni, doline Ropojane i Grbaje, šumski ekosistemi, planinska jezera i rijeke.
Područje ima odlike kontinentalne, planinske i subalpske klime. Zime su veoma oštre i duge, a ljeta svježa i kratka. Srednje godišnje temperature vazduha od 2-7°C. Maksimalna količina padavina izlučuje se u kasnu jesen i prvi dio zime. Sniježni pokrivač je prosječne debljine 15cm i zadržava se od 90 – 210 dana. Na teritoriji Nacionalnog parka nalaze se potoci i manje rijeke koje se ulivaju u Plavsko jezero tj. Lim, Najznačajnije rijeke su rijeka Ljuča, Bjelićki potok i Skakavac, Grlja, Vruja… Značajni hidrografski elemenat Prokletija su glacijalna jezera. Na teritoriji Nacionalnog parka najveće je Hridsko jezero, zatim Ropojansko, Bjelajsk i jezerce na Vezirovoj bradi, na 1900 mnm. Ridsko (Hridsko) jezero nalazi se nedaleko od granice sa Albanijom, ispod Ridskog krša (2358mnm) na nadmorskoj visini od 1.970 m. Površina Ridskog (Hridskog) jezera je 33.400 m2. Prosječna dubina jezera je 1,9 m, dok je najveća 5,1 m. Zapremina jezera je 62.900 m3. Vodostaj se mijenja najviše u proljeće i jesen, kada je najvisočiji. U ljeto i zimi je izraziti minimum.
Na Prokletijama javljaju se različiti tipovi vegetacije, od submediteranskih kserotermnih šikara do subnivalne vegetacije oko sniježnika. Na ovom prostoru mozaično se smjenjuju livade i pašnjaci, različite šume i šibljaci, vrištine, na visokim planinama šikare bora krivulja i planinske rudine, oko izvora niski cretovi, uz rijeke i potoke higrofilne zajednice, vegetacija stijena i sipara. Od zonalne vegetacije javljaju se: planinske rudine na krečnjacima, subalpinske smrčevo-molikove šume, subalpinske i montane smrčeve šume, smrčevo-jelove šume, jelovo-bukove šume. Azonalna vegetacija je predstavljena zajednicama: u pukotinama krečnjačkih stijena, sipara, visokih zeleni, niskih cretova, sive jove, bijele i krte vrbe, sa rakitom. Na prostoru Nacionalnog parka, od nižih ka najvišim kotama, smjenjuju se pojasevi hrastovih šuma cera i sladuna, šuma kitnjaka, područje bukovih šuma i na kraju područje viskoplaninska šumska vegetacija četinarskih šuma. Iznad šumskog nalazi se travni pojas ili viskoplaninsko područje alpijske vegetacije. Prokletije su floristički najbogatija planina Balkana na teritoriji NP Prokletije raste oko 1600 taksona vaskularnih biljaka. Ovo čini gotovo polovinu biljnog bogatstva Crne Gore i oko petine ukupne balkanske flore, tako da ova zona spada u ervopski značajne centre diverziteta flore.
Značajan pečat flori NP Prokletije daje znatan broj endemičnih vrsta, različitog ranga endemizma, zbog čega se Prokletije ubrajaju u Balkanske centre endemične flore. U visokoplaninskim regionima Prokletija utvrđeno je do sada prisustvo 180 endemičnih balkanskih vrsta, što čini 32, 4 % ukupne visokoplaninske endemične flore zapadnog i centralnog Balkana. U granicama NP Prokletije zabilježeno je 64 taksona vaskularnih biljaka i 14 vrsta mahovina sa nekim statusom zaštite. Jedan od značajnih prirodnih resursa Prokletija su ljekovite, jestive, aromatične i medonosne biljne vrste. U svim ekosistemima Prokletija, na svim nadmorskim visinama, ima biljaka koje se mogu koristiti u ishrani ili kao začini. Mnoge od ovih vrsta imaju i ljekovita svojstva. Na području NP je registovano oko 100 vrsta lišajeva i 258 taksona, mahovine što predstavlja gotovo polovinu od ukupnog broja taksona mahovina u Crnoj Gori).
Hridsko jezero je vodeni ekosistem sa najbogatijom algoflorom u granicama NP Prokletije. U flori algi ovog jezera registrovano je 245 vrsta. Od njih je 78 vrsta vrsta prvi put u Crnoj Gori zabilježeno na ovom lokalitetu. NP park ima bogatu faunu. Registrovano je oko 60 endemičnih insekata i oko 130 vrsta dnevnih leptira. Plavsko jezero jedino ima autihtonu faunu ribe. Fauna vodozemaca i gmizavaca je raznovrsnog porijekla. Na području Prokletija je zabilježena 161 vrsta ptica. Njihova staništa su visokoplaninski regioni, doline Ropojane i Grbaje, šumski ekosistemi, planinska jezera i rijeke. Najznačajnije vrste ptica su: siva čaplja, čaplja kašikara, krža, bradan, bjeloglavi sup, orao zmijar, jastreb, kobac, mišar, soko lastavičar, sivi soko, lještarka, krstokljun i dr. Od sitnih sisara zastupljene su: šumska rovčica, alpska rovčica, slijepa krtica i dr. Značajnim brojem vrsta zastupljeni su slijepi miševi i glodari, a od ostalih vrsta sisara: zec, vuk, mrki medvjed, ris, divlja svinja, divokoza i srna. U granicama NP Prokletije javlja se 30 tipova staništa koja se nalaze na Habitat Direktivi i u skladu sa tim spadaju u međunarodno značajna staništa. Područje Prokletija, definisano je kao posebno značajno EMERALD područje u Crnoj Gori sa nazivom ,,Plavsko – Gusinjske Prokletije sa Bogićevicom“područje koje je značajno kako za ptice tako i za ostale vrste i staništa. Dio NP Prokletije – dolina Grbaje sa površinom od 1120 ha, definisan je kao važno područje za biljke IPA (Important Plant Area).