Igor Divković
NAGLAVAČKE
Sad trčim za svakom suknjom.
Sad vjerujem da bit’ će bolje.
Sad sam ,do boli, lakom.
Sve mi se, iz glave, spustilo dolje.
Sad glasujem na izborima.
Sad sam grozni oportunist.
Sad, za prolazno, imam volje.
Sve mi se, iz glave, slilo dolje.
S knjigom se više ne družim.
Glazbi, također, više ne služim.
Nit’ s likovnjacima ne stojim bolje.
Sve mi je, iz glave, otišlo dolje.
Svi sad kažu kako sam divan i krasan.
Svima sam, sad, sasvim jasan.
Svi vjeruju kako mi je, sad, puno bolje.
Sve mi je, iz glave, kliznulo dolje.
Kad Svemir Zemlju okrene naopačke.
Kad budem hodao naglavačke.
Nebeski svod bit će mi trava.
I tada će mi, dolje, biti glava.
Dejan Dimitrijević – Mita
.
BUĐENJE
.
Ne trčim više za suknjom svakom.
Nit vjerujem da su svi u pravu.
Nisam više tako lakom.
Došlo mi je odozdo u glavu.
Ne idem na izbore.
Nisam za toplosku krv plavu.
Prodao sam svoje televizore.
Došlo mi je odozdo u glavu.
Ne uzbuđuju me poznati.
Ne padam na njihovu slavu.
Nemam što od njih doznati.
Došlo mi je odozdo u glavu.
S knjigama se sada družim.
Rušeći neznalačku stravu.
Sejama prozi i poeziji služim.
Došlo mi je odozdo u glavu.