Nekoliko pjesama iz nove zbirke Avdulaha Ramčilovića

Knjiga pjesama Avdulaha Ramčilovića ”Osmjehni se suncu” u izdanju bjelopoljske izdavačke kuće ”Stihom govorim” promovisana je 6. 8. 2013. godine u Domu kulture u Petnjici, Crna Gora, u okviru manifestacije Zavičajne staze. Sala je bila ispunjena ljubiteljima poezije, prijateljima, pjesnicima i rodbinom kojima se Ramčilović zahvalio riječima: ”Hvala Petnjico, zavičaju moj lijepi i dragi, hvala organizatorima i učesnicima, promoterima i recitatorima, hvala moderatorima književne večeri, hvala svim ljubiteljima poezije koji su svojim prisustvom uveličali promociju.”

Književnik iz Bijelog Polja Slobodan-Zoran Obradović je u svojstvu promotera govorio o stihovima Avdulaha Ramčilovića.

– Knjige, nekako mi se čini, same izaberu sebi ime. Nekad se desi da podijele ime neke od pjesama, ali prije bih rekao da se u imenu krije suština, bit knjige. Ova knjiga je sva od sunca i osmjeha ili osmjeha i sunca, sasvim je svejedno kako ih rasporediti u rečenici kojom želim da započnem prikaz knjige koju kad otvorite susretne vas svjetlost sunca i osmjeha, toplina dobrote i ljubavi pjesnikove duše koja preliva, koja kipi iz njegovih stihova. Ljubavi kojom bi da čuva i ono što je bilo i ono što će biti, i ono samo njegovo, ali i ono ukupno naše – ljudsko. – rekao je Obradović.

Prema riječima Obradovića Ramčilovićeve pjesme su spontane, snažne, nadahnute, prirodne, a motivi i teme sveobuhvatni. Ima se osjećaj da je čitav jedan život, bogat i plodan, ispunjen znanjem i vrijednostima i iskustvom, vulkan koji se otvorio kroz ovu knjigu i poput lave ključa pjesnikovo nadahnuće i potreba da slavi ljubav i dobrotu, znanje i mudrost; da je život, koji takav kakav je, u kom nema pravila kako će ko proći, blagoslov za svakog čovjeka i da uvijek ima više dobrog od onog što boli, te mu treba i prilaziti vedro i dostojanstveno uz svjesnost o njegovoj prolaznosti. Pjeva pjesnik i osmrti, ali samo onako uzgred kao o opomeni da naše vrijeme ima i ograničenje i da je život bogatstvo koje treba trošiti tako što će se svaki proživljen trenutak biti ispunjen ljubavlju i složen u nestvarnu nisku đerdana naših sjećanja. Pjesme u ovoj knjizi su upravo ti đerdani, gdje se ne zna koji biser je ljepši ili vredniji pjesniku. Djetinjstvo, njegovi najbliži, zemlje i gradovi u kojima je živio, njegove ljubavi ili njegova ljubav prema ženi kojamu je očito vječna muza i nadahnuće…

– Toplo preporučujem ovu knjigu zbog njene ljudskosti, čistote, i svega onog što je pjesnik htio i uspio da sačuva za nas, da nam saopšti i podijeli sa nama, kao i univerzalne vrijednosti, a kroz izraz koji mu je po prirodi pripao – pjesničkii lirski… stihom. – na kraju je kazao Obradović.

Na istoj manifestaciji predstavljene su i Ramčilovićeve dvije predhodne knjige:

PUTEVI ŽIVOTA, izdavač Šumadijske metafore, Mladenovac, Beograd, 2011, predstavio dr. Zecir Ramčilović;  POSLOVICE I IZREKE IZ CELOG SVETA, izdavač  Beoknjiga, Beograd, 2008, predstavio prof. Reho Ramčilović. O životu i radu autora dirljivo je govorio prof. Reho Ramčilović koji je bio i moderator programa.

Pjesme iz knjige OSMJEHNI SE SUNCU izuzetno lijepo su interpretirali:

Obradović Sonja, profesor

Šaćirović Ramiz, profesor i pjesnik

Ramčilović Meca, student

Cikotić Amina, student

Ramčilović Elza, 5.razred

Ramdedović Azra, student

 

Avdulah Ramčilović je iskazao posebno zadovoljstvo, radost i čast što su njegove pjesme iz zbirke OSMJEHNI SE SUNCU unijete u program nastave maternjeg jezika u osnovnim školama opštine Petnjica od V do IX razreda. – Hvala Petnjico, hvala zavičaju, moj rodni kraju, hvala  direktorima i profesorima, učenicima i roditeljima, svima, svima. – zahvalio se na kraju promocije Ramčilović.

 

Izbor pjesama iz knjige OSMJEHNI SE SUNCU:

 

LAGATORE I PETNJICA

 

Lagatore lijepo moje

i Petnjico moja draga,

davno odoh ja od vas

sudbina je tako dala.

 

Ali uvijek na vas mislim

i voli vas duša moja,

i  često se vama vraćam

u  pjesmama i snovima.

 

Tu je moja prva kuća,

bistra, brza rijeka Popča,

familija brojna, mila,

djetinjstvo mi tamo osta.

 

Često letim kao ptica

kroz oblake pravac sunca,

iznad sela, rijeka, brda,

sve do onog gordog Đūđa.

 

Kad odatle vidim sve

mojem srcu bude lakše.

 

 

DA SAM JA NEKO

 

Da sam ja neko, ja bih zemlju,

ljude i nebesa oslobodio svih

mogućih zemljotresa,

na zemlji bi mir bio

i blagostanje vladalo

i straha bi svud nestalo.

 

Da sam ja neko, prognao bih nasilje

države na državu, naroda na narod,

religije na religiju, čovjeka na čovjeka,

djeteta na dijete,  roda na rod,

da se živi kao što je rekô Bog,

svi bi ljudi po volji živjeli,

kako bi mogli i kako umjeli,

a ne samo kako bi smjeli.

 

Da sam ja neko, uništio bih oružje,

omogućio ljudima da se druže,

da se vole i poštuju i da svoje

lijepe snove ostvaruju.

 

Da sam ja neko, grlio bih cio svijet

kô proljeće nježni cvijet,

svud bi bratska sloga bila

i majka bi svakom dugo živa bila.

 

Da sam ja neko, ljubavi  bez koje

života nema, imalo bi ko hljeba,

svako bi dobio koliko hoće

i koliko  treba, mržnja bi nestala

kao u ljeto snježna, pahulja mala!

 

DIJETE

 

Djetetu treba

ljubavi i hljeba,

igre i pjesama

i otac i mama.

 

To ga čini vječnim

i zdravim i srećnim,

zato sa njim budite

čim se probudite.

 

Pravite mu društvo,

to je ono sušto,

i sve tako uvijek

dok postane čovjek.

 

A kad dijete čovjek bude

tad će ono voljet ljude,

zahvalno će vama biti

i svima se odužiti.

 

OČI BOJE KESTENA

 

O tvojim očima, boje kestena,

sada i uvijek mislim o njima,

da li ti ih je majka poklonila,

ili si boju i ljepotu dobila kad

si  nestašno sa djecom igrala,

kao ptica draga skakutala,

zrele kestene skupljala.

 

Te tvoje oči boje kestena,

pravi dragulji, najveća želja,

da me vole i da ih volim,

da ih uvijek vidim

kad svoje otvorim,

sve dok pod ovim

nebom postojim,

da su mi uvijek srećne i lijepe,

da između  tvojih i mojih

češće suze radosnice lete.

 

Tvoje oči boje kestena

i moj su očinji vid,

za njih živim,

za njih gledam,

volim ih ko svoje

i nikom ih ne dam.

 

U DRUŠTVU SA SJEĆANJIMA

 

U društvu sa sjećanjima,

ti si mi uvijek u njima,

volim te i grlim stalno,

tražim i gledam u svima.

 

A ti? Da li me grliš ti

kao nekad, ljubavi,

šetaš li se sa mnom

tvojom i mojm ulicom?

 

Čekaš li me na prozoru

nestrpljivo da ti se javim,

pa da zajedno s tobom

u šareni korzo požurim?

 

Često mi se čini

da čujem ono tvoje:

Evo me, brzo ću, žurim

srećo, voljeno moje!

 

Hoćemo li na hašure,

znaš da puno volim

sa tobom da se sladim,

oko moje, milo moje.

 

Imaš li još vremena,

da li će se ljutiti nena,

smijemo li u bioskop,

davno nas tamo nema.

 

Idemo li na sladoled

il´ park u svježi hlad,

da upijamo mirise cvijeća

i onog našeg proljeća.

 

Da se grlimo od sreće

ko ptice kada se bude,

da gledamo prolaznike,

srećne i zaljubljene ljude.

 

Eto! S tobom sam svuda,

po danu i po noći

u snovima i samoći

sve dok se nebo plavi.

 

Fale mi tvoja oka dva,

fališ mi ti, tvoja ljubav topla,

sa tobom je ostalo mene pola,

moja sreća i radost životna.

 

Avdulah Ramčilović, učitelj i magistar pedagoških nauka. Rođen 1945. godine u Petnjici. Još kao dijete otišao putevima života po dunjaluku. Završio najbolju školu na svijetu – Učiteljsku u Novom Pazaru u trajanju od 5 godina, zatim Pedagošku  akademiju u Užicu, Filozofski fakultet i postdiplomske studije pedagogije u Zagrebu. U vremenu od 1971-1987. godine radio kao učitelj, direktor i školski pedagog u Osnovnoj školi Delimeđe, Tutin. Od 1987.  živi i radi u Linz-u na Dunavu, Austrija, kao nastavnik maternjeg jezika i školski pedagog. Domovinu i rodno mjesto nije nikad zaboravio, voli ih i čuva u svom srcu.

Objavljene knjige:

Poslovice i izreke iz celog sveta, Beoknjiga, Beograd,2008.

Putevima života, poezija,Šumadijske metafore, Mladenovac, Beograd 2011.

Osmjehni se suncu, zbirka poezije,Stihom govorim, Bijelo polje 2013.

Najjlepša je ljubav tvoja, poezija, u pripremi za štampu.

Moje pjesme su objavljene i u nekoliko knjiga, zajedničkih zbirki poezije grupa  autora:

Almanah 1, Nova Poetika, Beograd 2011;

Moja ljubavna pjesma,  Kultura snova, Zagreb 2012; 

Stihom govorim 1, Bijelo Polje 2012;

Almanah 2, Nova Poetika, Beograd 2012;

Valentinovo, 1.međunarodna zbirka poezije, Kultura snova, Zagreb 2013;

Kud plovi ovaj brod,knjiga prijateljstva, Ruma ,Beograd 2013

Stihom govorim 2, Bijelo Polje 2013;

More na dlanu, 2.međunarodna zbirka poezije, Kultura snova, Zagreb 2013;

Međunarodna zbirka poezije, CITAT.RS, Panonske Niti-Kruščić,  Kultura snova- Zagreb i Galaksija-Niš 2013

Moja pjesma tebi za VALENTINOVO, Kultura snova Zagreb, 2014 i drugim