Milan Milutinović: Jutarnji monolog ispred ogledala

Poezija
Milan Milutinović
Milan Milutinović

Milan (Vojislava) Milutinović, rođen u Beogradu 4. 12. 1966. godine, gde i danas živi i stvara. Član klubova: „Miodrag V. Šijaković“, od 1988. godine; književnog kluba „Jesenjin„ od 1996. godine; kniževnog društva „Libero Markoni“ od 2005. godine; „Udruženja književnika Srbije” od 2003. godine; „SOKR“ od 2011. godine i Udruženja pisaca „Poeta” od 2013. godine.

Godine 2009. osvojio drugu pesničku nagradu za pesmu „Tuga” književnog kluba „Branko Miljković“ iz Knjaževca; 2010. godine treću nagradu na pedesetim majskim susretima u organizaciji književnog kluba „Đuro Salaj“ za pesmu „Na zidinama troje“ i 2011. diplomu na desetom javnom konkursu povodom dana zaljubljnih na temu „Ljubav je pesma najlepša“ za pesmu „Madam Jagoda“ u organizaciji kluba Umetničkih Duša Mrkonjić grada.

Objavljene knjige poezije:

– „Krstarenje izvan vidokruga“, 1997. godine u izdanju Saveza za CDP Srbije,

– „Iskre duše“, 1998. godine u izdanju NU Vladimir Dujić,

– „Izvorišta“, 2000. godine u izdanju Kluba pisaca „Miodrag Šijaković“,

– „Šapat ptica ili odjeci tišine“, 2005. godine izdavača kuća Empirej,

– „Korak do”, 2007. godine izdavačka kuća Empirej,

 

JUTARNJI MONOLOG ISPRED OGLEDALA

 

Kukavica sam

Plašim se krvi

Ne volim igle

Strah me je od belih mantila.

Sve moje bitke

Izgubio sam uz pesmu

Truba i bubnjeva

Uzdignute glave, bosih stopala.

Na ulici, trgu

Pešaci su oboreni topovskom vatrom

Lovci su jurili za besnim konjima

Kraljica u beloj  haljini brzo je pala na ledja.

 

Kukavica sam

Uživam u

Kafi, jednoj, dve, tri

Šljivovici,  mladom luku umočenom u so

Krompir pireu, gibanici.

Telo mi je istetovirano ožiljcima

Na listu leve noge

Imam Zevsovu munju

Uspomenu iz detinjstva.

Ispod desne potkolenice

Imam Posejdonov trozubac

Poklon sa dalekih putovanja

Kroz bure i oluje.

Na grudima imam malu rupu

U kojo je kucalo srce na baterije

Crvenu i žutu lampicu

Otišlo je ko zna gde

I ko zna kome na dlanove, usne u snove.

 

Kukavica sam

Ogledalo se zatalasalo

Lik moj u ogledalu se prolepšao

Senka moja dvojnik nešto viši od mene, sa više kose

Predak ratar i ratnik, rudar, limar

Moje buduće nago Ja alergično na poliester i celulozu

Vrišti mi u lice, bradu, brkove

Hrabrost se nalazi u slanoj  suzi

Gorkoj kapi jesenje kiše po kaldrmi, asfaltu

Ledenoj rosi trava, gradskih parkova, žardinjera

Samo treba da je pustiš

Da poteče u kapima, mlazu i slapovima.

U čarape od vune, cipele od automobilske gume

Za dugo šetanje kroz obdanicu Miholjskog leta

Sa crnim psom na dugom povocu.

 

22146_104493516236611_1135072_n (Custom) 22146_104523379566958_643886_n (Custom) 22146_104523222900307_6124854_n (Custom) 22146_104493512903278_2912090_n (Custom) 22146_104336012919028_617706_n (Custom)