Slobodan-Zoran Obradović, rođen u Beranama 18. 03. 1962. godine. Završio je Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine.
Objavio je knjige poezije i proze: „Korak po korak san po san“, „Neprilagođen“, knjigu poezije Tražim te, sonetni vijenac Jednom tako u vijeku biva i knjigu poezije za djecu „Rasteš kao da te za uši vuku“. Pokrenuo ideju za nastanak, i bio urednik zajedničkih knjiga više autora Stihom govorim 1 i Stihom govorim 2 u kojoj je objavio i svoje pjesme.
Zastupljen je u zbornicima sa književnih konkursa, antologijama i zajedničkim knjigama autora iz regiona. Radovi su mu pohvaljivani i nagrađivani.
Radovi su mu objavljivani u brojnim časopisima, kao i u elektronskim i štampanim medijima.
Priče su mu prevođene na engleski jezik.
Osnivač je Udruženja stvaralaca „Stihom govorim“, međunarodno udruženje sa sjedištem u Bijelom Polju.
Pokrenuo je zajedno sa udruženjem Stihom govorim i uz podršku Opštine Bijelo Polje prvi međunarodni konkurs „Kraljevstvo Bijelih rada“, čija je realizacija za 2013. godinu u toku.
Član je više književnih klubova u zemlji i inostranstvu.
Živi i stvara u Bijelom Polju, Crna Gora.
JUTROS JE UMRLO DIJETE U MENI
.
Jutros je umrlo dijete u meni,
večeras, već, starac me evo…
I glasa ima koliko u stijeni –
još jutros je Dan iz mene pjevô.
.
Kad život ubije u vama dijete,
osjetićete prazninu i stud,
i dan zahladni od svoje sjete,
a vi ste brod nasukan na sprud.
.
Kad umre dijete u čovjeku,
u srcu nema pramena vedrine,
i sve se pretvori u strašnu jeku,
ni sunce sa neba isto ne sine!
.
Kad ubijete, to, nevino u vama,
korak vam postane težak i trom,
svjetlost u duši pobijedi tama…
Grudi su vaše gujama dom.