Nerkesa Kurpejović: Vjerska terminologija u islamu

Nerkesa Kurpejović

VJERSKA TERMINOLOGIJA U ISLAMU

Uvod

Dolaskom Turaka na Balkansko poluostrvo, koji su nam donijeli islamsku vjeru, desile su se velike promjene, kako društvene i ekonomske tako i jezičke. Islam je donio nova shvatanja i pojmove što je dovelo do mnogobrojnih promjena.
Tema ovog rada je sistematizacija i semantička obrada islamskih vjerskih termina. Nema preciznih podataka o tome ko se prvi počeo baviti sakupljanjem, bilježenjem i sistematizacijom islamske vjerske terminologije, ali se zasigurno zna da se ne radi o kolektivnom poduhvatu, nego o pojedinačnom. Ogromna većina vjersko – pravnih termina spomenuta je u Kur’anu ili Muhamedovoj, a.s., tradiciji (sunet). Time su Ku’ran i sunet u značajnoj mjeri obogatili leksički fond, a poseban značaj imala je Muhamedova, a.s., tradicija (sunet) koja je imala ulogu tumača termina koji su korišćeni u samome Kur’anu. Treba napomenuti da su vjerski termini u islamu uglavnom, ostali nepromijenjeni od njihovog nastanka pa do danas.
Svakako, da je većina ovih termina uglavnom arapskog porijekla. Pored arapskog ima riječi koje su turskog porijekla (bajram, bajramluk, ikindija, jacija, kauk, kizibaši, mestva, minber, saruk, ulčija); zatim persijskog (abdesthana, abdest, derviš, din, dindušman, đunah/gunah, hodža, kaur, namaz, tenešir). Većina muslimana, ali i jedan broj nemuslimana u muslimanskim sredinama, dobro poznaje ovu vrstu terminologije, a razlog za to jeste činjenica da ona predstavlja nerazdvojni dio svakodnevnice svakog muslimana. Abdulah Škaljić je u svom rječniku “Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku” (VI izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1989.) zabilježio 670 termina koji se odnose na vjerski život i vjerske običaje muslimana. U ovaj broj termina uračunati su i termini koji se odnose na pravne termine obzirom da su u muslimanskim zemljama šerijatski propisi i pravo proistekli direktno iz vjerskih pravila.
Svi se šerijatski propisi mogu sažeti u dvije velike grupe. Prva se odnosi na odredbe o bogoslužju i obredne obaveze koji definišu odnose između pojedinca/zajednice i Boga i nazivaju se ibadet (molitva, post, zekat i hadž), a druga grupa tretira propise pravne i političke prirode, odnosno ukupne međuljudske odnose, i naziva se muamelat (bračno, nasljedno, krivično, građansko, javno i međunarodno pravo). Svi muslimani slažu se da je prva grupa propisa trajno nepromjenjiva, no razilaze se kada su u pitanju ukupni međuljudski odnosi. Muamelat se može mijenjati tokom vremena shodno zahtjevima i vanjskim okolnostima pod uslovom da rezultati promjene ne budu u sukobu s duhom islamskog zakona. Termini iz ove druge grupe su djelimično obuhvaćeni u ovom radu.
Glavni kriterij kojim sam se rukovodila prilikom izbora termina bila je njihova frekventna upotreba.
Ovim radom nastojala sam da jednu veliku religiju i kulturu približim čitaocu, kao i da izložim osnovne elemente na kojima se ona zasniva. Rad bi trebao imati široku primjenu svugdje gdje se koristi bosanski jezik. Islamska terminologija, koja čini znatan dio leksike bosanskoga jezika, treba da se ustali i uđe u širu upotrebu kako preko udžbenika vjeronauke, izdanja IZ-e tako i dalje.

I DIO

1. Opšti pojmovi, molitve
abdest/avdes, abdestluk, abdest izgubiti, abdest uzeti, ajet, amentu-billahi, arš, ašere, bajram-namaz, bismile, din, dinsuz, dova, dovu činiti, džehenem, džehenemlija, džemat, džematilje, džematlija, džematski medžlis, dženaze namaz, dženet, džihad. džuma, džunup, džuz, đunah/gunah, ezan, farz, fasik, fatiha, fetva, fikh, hadžiluk, hadis, hafizluk, halal, haram, hazreti, hatme, hifz, hudba, ibadet, ićindija/ikindija, ilahija, ilmihaber, ilmija, iman, iman-dova, imsak, imsakija, islam, istihara, itićaf/itikaf, itikad, jacija, jasin, kamet, karija, kasida, keramet, keramet-sahbija, kibla, kijam, kizibaši, kudret, kudret-topovi, Kur’an, kurban, lejlei-berat, lejlei miradž, lejlei regaib, lejlei kadr, lehva, levhi-mahvuz, magbul, magbul-dova, medžlis, mehr, mekam, mekamli, mekruh, melek, mesah/mes, mešihat, mevlud, mizan-terazija, mubah, mudžiza, mukabela, mumin, munadžat, muraija, musaf, musalija, musliman, mustehab, mušrik, mutekif, mutekija, nafila-namaz, namaz, nijet, nur, pejgamber, rab, rahmet, rekat, resul, rozi-mahšer, ruću/ruku, ruh, sabah-namaz, sabur, sadakai-fitr, saf, salavat, sedžda, selam predati, selamet, sevap, sihir, sualdžija/suvadžija, sunet, sunije, sura, šeh/šejh, šehade, šehid, šejtan, šerijat, širk, šiiti/šije, takvim, tavaf, tedžvid, tefsir, tehvid, tejemum, tekbir, teravija, tobe, tobei-istigfar, umra, vakuf, vakufnama, vaz, vaziti, Ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi te’ala, Ve jevmil ahiri, Ve kutubihi, Ve melaikethi, vitar, Ve rusulihi, zekat, zikir,

2. Vjerski objekti i djelovi objekata, ustanove
abdesthana, džamija, ezantaš, gasulhana, hadžerul-esved, harem, hatarhana, kandilj, mahfil, mesdžid, mihrab, minber, munare, musandra, nafila-džamija, rijaset, šerefe, turbe, tarih, vakif, vakuf,

3. Vjerski službenici i vjerske titule
derviš, džematski imam, efendija, fetva-emin, hadžija, hafiz, halifa/kalif, hatib, hodža, imam, karija, mevlana, mualim, mudžtehid, muhadis, muftija, mujezin, mula, murid, murtezika, mutevelija, muvekid, reisul-ulema, tevlijed, ulema, ulema-medžilis, umet, vakif.

4. Termini koji se koriste prilikom sahrane
bašluk, ćefini, dženaze, dženaze namaz, gasal, gasul, gasulhana, gasliti, hatar, hatarhana, hatarnama, iman-dova, mećutlija, mejt, mejtaš, merhum, mezar, mezartaš, tabut, tenešir, ulčija.

5. Vjeronauka, obrazovanje
ilmihal, iptadija, medresa, mekteb, mekteb-hodža, mekteb-ibtadija, mektebi-nuvab, muderiz, sibijan-mekteb, sibijan-mualim,

6. Vjerski praznici
ašure, bajram, Kurban bajram, Ramazan bajram, Hidžretska nova godina, 12 rebi’ul evel – rođenje Muhameda, a.s.

7. Uzvici
Allahu ekber, Aziz allah, bismillah, elhamdulilah, estagfirullah, džele šanuhu, haramosum, inšallah, jarabi, la ilahe illallah, Rabun Allah, subhanallah, tobe ja rabum/tobe estagfirulah, valahi bilahi.

8. Odjeća vjerskih lica
džube, ihram, kauk, mestva, saruk,

9. Rekviziti
amme-sufara, bajramluk, durudžik, hamajlija, kibletnama, leuha/levha, sedžada, tespih,

10. Geografski pojmovi
Arefat, Kaba, Kevser, kiblet, mahšer, Medina, musala, Sidra, Sirat-ćuprija, Zemzem

11. Imena poslanika, meleka i odabranih ljudi i žena
Adem, a.s., ashabi, Azrail, Džebrail, džin, hazreti Aiša, hazreti Hatidža, hazreti Fatima, hazreti Merjem, hurija, Ibrahim, a.s., Isa, a.s, Ishak, Ismail, Muhamed, a.s., Munkir i Nekir, Musa pejgamber, Nuh, a.s., pejgamber,

II DIO

RJEČNIK

abdesthana f (pers.) – mjesto gdje se uzima abdest.
abdestluk m (pers.-tur.) – posebno mjesto u kući gdje se uzima abdest.
abdest izgubiti – kaže se ako se učini nešto što kvari abdest
abdest uzeti – izvršiti ritualno pranje pred molitvu.
abdest/avdes m (pers.) – umivanje i pranje šaka, ispiranje usta i nosa, pranje lica, ruku do laktova, potiranjem mokrom rukom po glavi, ušima i vratu i pranje nogu do članaka prije namaza .
abu-zemze n (ar.) – voda sa vrela Zemzem koja se nalazi blizu Ćabe.
adalet m (ar.) – jedan od sedam atributa koji je imao svaki božiji poslanik a znači pravedan.
Adem, a.s. m (jevr.) – prvi pejgamber.
ahiret m (ar.) – drugi svijet.
ahmedija f (ar.) – tanko platno omotano oko fesa koju nose hodže.
ajet m (ar.) – rečenica iz Kur’ana.
akšam namaz m (tur. – pers.) – četvrta po redu svakodnevnih muslimanskih molitvi.
Allah m (ar.) – Bog.
Allahu-ekber interj. (ar.) – prve riječi ezana: Alah je najveći!
Allahunemrile interj. (ar.-tur.) – po Božijoj naredbi.
Allahu versin interj. (ar.-tur.) – dabogda!
amanet/ emanet m (ar.) – preporuka, povjerenje, zavjet, svetinja.
Amentu billahi indecl. (ar.) – prvi imanski šart.
amel m (ar) – uraditi u skladu po šartovima
ammen-sufara f (ar.) – knjižica koja sadrži džuz Kur’ana.
amentu-billahi. (ar.) – vjerovanje u Allaha.
amin interj. (jevr.) – daj Bože!
Arefat m (ar.) – brdo u blizini Meke gdje se hadžije okupljaju svake godine uoči Hadžijskog bajrama.
arš m (ar.) – Božiji prijesto (figurativno).
ashabi m (ar.) – drugovi Muhameda, a.s.
ašere n (ar.) – učenje napamet izvesnog broja stavaka iz Kur’ana.
ašure n (ar.) – muslimanski praznik.
Aziz Allah inter. (ar.) – Alah je moćan!
Azrail m (jevr.) – melek smrti.
bajram m (tur.) – muslimanski vjerski praznik.
bajram namaz m (tur.-pers.) – muslimanska molitva u jutru prvog dana bajrama.
bajramluk m (tur.) – bajramski dar.
bašluk m (tur.) – muslimanski nadgrobni spomenik (daščica) poboden više glave na grobu umrlog.
berzah m (ar.) – zagrobni život.
bismilah interj. (ar.) – Bože pomozi!
bismile n (ar.) – ime stava “Bismillahir-Rahmanir-Rahim”
čalma f (tur.) – platno omotano oko fesa.
Ćaba f (ar.) – muslimansko hodočašće u Meki u Arabiji
ćafir m (ar.) – nevjernik.
ćafirluk m (ar.-tur.) – nevjerovanje u Boga.
ćefini m (ar.) – bijelo platno u koje se zamotava mrtvac za ukopninu.
derviš m (pers.) – pripadnik derviške sekte.
din m (pers.) – vjera.
dindušman m (pers.) – vjerski neprijatelj
dinsuz m (pers.-tur.) – bezvjernik.
dova f (ar.) – muslimanska molitva.
dovu činiti – moliti se Bogu.
durudžak m (tur.) – oznaka na tespihu koja dijeli zrna na tri jednaka dijela.
džamija f (ar.) – mjesto gdje muslimani obavljaju molitvu.
džaiz adv. (ar.) – vjerom dozvoljeno, doputeno.
Džebrail m (jevr.) – anđeo preko kojeg je Muhamedu došla Božija objava.
džehenem m (jevr.) – pakao.
džemat m (ar.) – skup ljudi koji zajednički obavjaju molitvu.
džematlija m (ar.-tur.) – onaj koji klanja skupa u džematu.
džematski medžlis m (ar.) – odbor koji biraju muslimani jednog džemata.
dženaza f (ar.) – muslimanska shrana.
dženaze-namaz m (ar.-pers.) – molitva za mrtvoga pred sahranu.
dženet m (ar.) – raj.
dženetlija m (ar.-tur.) – onaj koji je zaslužio raj.
džihad m (ar.) – borba na Božijem putu.
džin m (ar.) – nevidljivo duhovno biće.
džube n (ar.) – ogrtač muslimanskih sveštenih lica.
džuma f (ar.) – muslimanska molitva koja se obavlja petkom u džamiji u podne.
džunup m (ar.) – nečist, neokupan poslije ejakulacije.
džuz m (ar.) – dio Kur’ana koji sadrži deset lista.
đunah/gunah m (pers.) – grijeh.
efendija m (grč.) – titula muslimanskog sveštenika ili vjerski obrazovanog muslimana.
elhamdulilah interj. (ar.) – hvala Allahu dž.š.!
estagfirulah interj. (ar.) – Bože oprosti!
ezan m (ar.) – poziv na molitvu kojom mujezin poziva na arapskom jeziku sa minareta.
ezantaš m (ar.-tur.) – kamen koji stoji s desne strane ulaza u džamiju, sa kojeg mujezin ponekad uči ezan.
farz m (ar.) – stroga islamska vjerska zapovijest.
fasik m (ar.) – onaj koji se ne pridržava vjerskih propisa.
fatiha f (ar.) – ime prvog poglavlja Kur’ana. Fatiha se učiu namazu i kao molitva za dušu umrlih.
fetanet m (ar.) – jedan od atributa božijeg poslanika a odnosi se na posjedovanje nadprirodne inteligencije.
fetva f (ar.) – naređenje da se riješi neko šerijatsko pitanje.
fetva-emin m (ar.) – visoki vjerski službenik koji izdaje fetve.
fid’ja f (ar.) – novac koji muslimani daju siromasima kao otkupljenje njihovih neizvršenih vjerskih obaveza.
fikh m (ar.)- šerijatsko pravo
gajib adj. (ar.) – nevidljiv.
gasal m (ar.) – kupanje mrtvaca kod muslimana.
gasulhana f (ar.-pers.) – prostorija ili zgrada gdje se vrši kupanje mrtvaca.
gasuliti – po musilamskim običajima kupati mrtvaca.
hadis m (ar.) – sve ono što je Muhamed, a.s., govorio, radio, preporučio ili odobrio da radi.
hadžija m (ar.) – onaj koji je posjetio Ćabu i izvršio hadž.
hadžiluk m (ar.-tur.) – putovanje na hadž u Meku.
hadžerul-esved m (ar.) – crni kamen u zidu Kabe.
hafis m (ar.) – onaj koji zna napamet čitav Kur’an.
hafiz dova f (ar.) – dova učenje hifza.
hafizluk m (ar.-tur.) – učenje kurana napamet.
hajrat m (ar.) – zadužbina, dobro dijelo.
hakika f (ar.) – kurban koji muslimani prinose na ime svog djeteta sedmog dana po njegovom rođenju.
halal m (ar.) – ono što je vjerski dopušteno, ono što je stečeno na pošten način.
halifa/ kalif m (ar.) – vrhovni vjerski poglavar svih muslimana u svijetu.
hamajlija f (ar.) – zapis zavijen u platno u obliku trougla, talisman.
haram m (ar.) – sve ono što je po muslimanskoj vjeri zabranjeno.
harem m (ar.) – ograđeno džamijsko dvorište koje je jednim dijelom i groblje.
hatar m (ar.) – saučešće, spomen, sjećanje.
hatarhana f (ar.-pers.) – prostorija ili zgrada gdje se obavlja hatar.
hatarnama f (ar.-pers.) – pismo saučešća porodici umrloga.
hatib m (ar.) – imam koji drži hudbu, petkom i za vrijeme bajrama u džamiji.
hatma f (ar.) – učenje cijelog kurana od početka do kraja.
hazreti indecl. (ar.) – uzvišeni, sveti. Szavlja se ispred imena pejgambera, Muhamedovih drugova, anđela, kćeri, supruga.
hazreti Aiša – supruga Muhameda, a.s.
hazreti Fatima – kćerka Muhameda, a.s.
hazreti Hatidža – supruga Muhameda a.s.
hazreti Merjem – majka Isa a.s.
hidžra f (ar.) – početak računanja muslimanske ere, 622. n. e.
hifz m (ar.) – učenje napamet cijelog Kur’ana.
hodža m (pers.) – muslimanski sveštenik, professor u medresi, vjeroučitelj.
hudba f (ar.) – propovjed koju drži imam u džamiji petkom i za bajram,
hurija f (ar.) – dženetska ljepotica.
ibadet m (ar.) – klanjanje i učenje, molenje Bogu.
Ibrahim a.s. m (jevr.) – poslanik.
ićindija/ikindija f (tur.) – treća po redu muslimanska svakodnevna molitva (namaz).
ihlas m (ar.) – pravo vjerovanje.
ihram m (ar.) – bijeli ogratač koji hadžije umjesto odijela oblače prije ulaska u Meku i nose ga sve do kraja hadža
ilahija f (ar.) – pobožna pjesma.
ilm m (ar.) – znanje.
ilmihaber m (ar.) – potvrda koju izdaje imam kao dokument kojim se potvrđuje da nema nikakvih smetnji za vjenčanje.
ilmihal m (ar.) – udžbenik iz vjeronauke.
ilmija m (ar.) – cjelokupno muslimansko sveštenstvo.
imam m (ar.) – 1. muslimanski sveštenik koji predvodi skupno klanjanje namaza u džamiji. 2. glavno zrno u tespihu, stoji na vrhu tespiha.
iman m (ar.) – vjera, vjerovanje u jednog Boga, islam.
iman dova f (ar.) – dova napisana na arapskom jeziku koju neki muslimani stavljaju na prsa umrloga prilikom sahrane.
imsakija f (ar.) – tabelarni pregled početka posta za svaki dan u toku Ramazana.
imsak m (ar.) – početak muslimanskog posta prije zore.
indžil m (gr.) – evanđelje, sveta knjiga.
inšalah interj. (ar.) – akobogda!
iptadija f (ar.) – trogodišnja muslimanska vjerska škola.
Isa, a.s. m (jevr.) – pejgamber.
Ishak m (asir.) – ime sina Ibrahima pejgambera i Sare.
islam m (ar.) – muslimanska vjera.
islamijet m (ar.) – muslimanstvo.
Ismail m (asir.) – ime sina Ibrahima pejgambera.
istihara f (ar.) – namaz, molitva poslije koje se legne da se spava sa željom da san dâ odgovor na ono što želi da se sazna.
itićaf / itikaf m (ar.) – muslimanski vjerski običaj da se posljednih deset dana Ramazana jedan pobožan čovjek nastani u džamiju, gdje se hrani i spava i ne izlazi iz do bajrama osim u slučaju obavljanja nužde.
itikad m (ar.) – vjerovanje u postojanje u božije postajanje.
jacija f (tur.) – molitva koja se klanja dva sata poslije zalaska sunca.
jaRabi! indekl. (ar.) – O gospodaru!
jasin m (ar.) – trideset i šesto poglavlje (sure) Kur’ana, uči se pred dušu umrlih.
juftar/iftar m (ar.) – ramazanska večera, neposredno po zalasku sunca kojom se prekida dnevni post.
Kaba f (ar.) – muslimanski hram u Meki u Arabiji.
kader adj (ar.) – biti moćan što znači moći ili biti u stanju.
kamet m (ar.) – učenje mujezina u džamiji prije početka grupnog klanjanja.
kandilj m (lat.) – svjetiljke na šerefetu minareta koje se pale prilikom muslimanskih praznika.
karija f (ar.) – onaj koji zna pravilno da izgovara svaku riječ u Kur’anu.
kasida f (ar.) – pobožna pjesma na arapskom ili turskom jeziku kojom se neko pohvaljuje ili uzvisuje.
kauk m (tur.) – kapa koju nose hodže oko koje se omotava pouska čalma.
kaur m (pers.) – nevjernik.
kaza indecl. (ar.) – naknadno klananje namaza – naklanjavanje.
kelime-i tehvid m (ar.) – muslimanski pomen za mrtve koji se sastoji u grupnom učenju dova.
kelime-i šehadet m (ar.) – učenje šehadeta.
keramet m (ar.) – nadprirodno čudo koje se prepisuje dobrim, pobožnim ljudima.
keramet-sahbija m (ar.) – dobri, pobožni čovjek koji posjeduje natprirodna svojstva.
Kevser m (ar.) – vrelo
kibla f (ar.) – strana svijeta na kojoj se nalazi Ćaba i prema kojoj se okreću muslimani prilikom klanjanja namaza.
kiblet-nama f (ar.-pers.) – busola.
kijam m (ar.) – stajanje na nogama pri obavljanju namaza.
kiraet m (ar.) – pravilno učenje Kur’ana.
kiramen katibin m (ar.) – meleci.
kizibaši m (tur.) – naziv sekte šiita koja se naziva još i rafazije.
kudret m (ar.) – Božija moć.
Kur’an m (ar.) – muslimanska sveta knjiga koja sadrži božiju objavu, objavljenu preko Muhameda a.s.
kurban m (ar.) – brav ili goveče koje muslimani kolju na Kurban.bajram.
Kurban-bajram m (ar.-tur.) – kurbanski bajram.
la ilahe illallah interj. (ar.) – nema drugog Boga osim Allaha!
levhi-mahfuz m (ar.) – Božija table sudbine na kojoj je sve zapisano.
lejlei miradž m (ar.) – dvadeset i sedma noć redžepa u kojoj je Muhamed a.s. sa Džebrailom letio na nebesa, muslimanska mubareć noć.
lejlei regaib m (ar.) – muslimanska mubareć noć uoči prvog petka mjeseca redžepa u kojoj je začet Muhamed a.s.
lejlei berat m (ar.) – muslimanska mubareć noć, četrnaesta noć mjeseca šabana.
lejlei kadr m (ar.) – muslimanska mubareć noć, dvadeset i sedma noć ramazana u kojoj je Muhamedu a.s. došla prva božija objava.
leuha f (ar.) – kaligrafski napisan i uramljen citat iz Kur’ana.
magbul dova f (ar.) – molitva od boga primljena.
mahšer m (ar.) – mjesto gdje če se iskupiti sav svijet na Sudnji dan.
mahfil m (ar) – galerija u džamiji gdje klanjaju žene.
mećutlija f (ar.-tur-) – komad platna (čohe) kojim se pokriva tabut s mrtvacem.
Medina f (ar.) – grad u Saudiskoj Arabiji.
medresa f (ar.) – muslimanska vjerska škola.
medžlis m (ar.) – muslimanski vjerski odbor, savjet, vijeće.
mehrum m (ar.) – pokojni.
mejt m (ar.) – mrtvac.
mejtaš m (ar.-tur.) – kamen na koji se polaže mrtvac da bi se klanjalo dženaze.
mekam m (ar.) – način lijepog, ugodnog učenja ezana ili kur’ana.
mekruh m (ar.) – mali grijeh što je po islamskim propisima pokuđeno ali što nije izričito zabranjeno.
mekteb m (ar.) – muslimanska osnovna vjerska škola.
mekteb hodža m (ar.-pers.) – hodža koji predaje u mekebima.
mekteb ibtiadija f (ar.) – muslimanska trogodišnja vjerska škola.
mektebi nuvab m (ar.) – šerijatska sudijska škola.
mekruh m (ar.) – ono što je po muslimanskim propisima pokuđeno, što ne valja raditi ali nije izričito zabranjeno.
melek/meljajće m (ar.) – anđeo.
mendub m (ar.) – ono što je po muslimanskim propisima pohvalno da se radi i za što se ima sevap.
mesdžid m (ar.) – manja muslimanska bogomolja koja nema minbera ni minareta.
mesah/mes m (ar.) – dio abdeskog obreda, potiranje mokrom rukom potire po glavi prilikom uzimanja abdesta.
mesheb m (ar.) – termin koji se odnosi na islamska mišljenja.
mestva f (tur.) – vrsta obuće od mekane kože bez đona.
mešihat m (ar.) – rezidencija islamske zajednice.
mevlana m (ar.) – počasna titular za islamske učenjake.
mevlud m (ar.) – rođendan Muhameda a.s., hvalospjev u čast Muhameda a.s.
mezar m (ar.) – grob.
mezartaš m (ar.-tur.) – nadgrobni spomenik, nišan.
mihrab m (ar.) – ovalno udubljenje u zidu džamije od strane kible gdje imam klanja rukovodeći grupnim klanjanjem.
minber m (tur.) – govornica u džamiji sa više stepenica sa koje imam drži hudbu petkom na pdne i prvi dan oba bajrama.
miradž m (ar.) – putovanje poslanika Muhameda a.s. na nebesa duhovno i fizički.
mizan-terazija f (ar.-pers.) – posebna mjera po kojoj će se na Sudnjem danu mjeriti dobro i zlo za svakog čovjeka.
mualim m (ar.) – nastavnik u mektebu.
mualima f (ar.) – nastavnica u mektebu.
mubah f (ar.) – ono što je dopušteno po islamskoj vjeri.
muderis m (ar.) – profesor u medresi.
mudžiza f (ar.) – nadprirodne pojave koje posjeduju božiji poslanici.
mudžtehid m (ar.) – šerijatski pravnik koji je sposoban da samostalno rješava vjerska i druga pitanja na osnovu Kur’ana i hadisa.
mahadis m (ar.) – sakupljač hadisa.
Muhamed, a.s. m (ar.) – posljednji poslanik.
muftija m (ar.) – najstariji muslimanski sveštenik u srezu ili okrugu.
muftiluk m (ar.-tur.) – muftijsko zvanje.
mujezin m (ar.) – lice koje na munari uči ezan, onaj koji objavljuje da je vrijeme molitvi.
mukabela f (ar.) – glasno učenje Kur’ana u džamiji od strane više hafiza.
mula m (ar.) – učen čovjek.
mumin m (ar.) – vjernik.
munadžat m (ar.) – molitva odnosno pjesma koja sadrži molitvu.
munare/minaret n (ar.) – visoki toranj uz džamiju sa kojeg mujezin poziva vjernike na molitvu.
Munkir i Nekir m (ar.) – anđeli koji se pojavljuju na grobu nakon sahrane umrlog i ispituju umrlog o njegovim djelima za života.
muraija m (ar.) – onaj koji se predstavlja kao pobožan čovjek, a u stvari to nije.
murid m (ar.) – pripadnik derviškog reda, sledbenik jednog šejha.
murtezika f (ar.) – vakufski službenici.
Musa pejgamber m (asir.-pers.) – Božiji poslanik Musa.
musaf m (ar.) – Kur’an.
musala f (ar.) – livada ili neki drugi veći prostor na kome muslimani cijele varoši, pod otvorenim nebom klanjaju, grupno bajramski namaz.
musalija m (ar.) – klanjač, onaj koji klanja namaz.
muslim/musliman m (ar.) – pripadnik islamske vjere.
mustehab m (ar.) – ono što je po muslimanskim propisima pohvalno da se radi i za što se ima sevap.
mušrik m (ar.) – nevjernik.
mutekif m (ar.) – čovjek koji se zadnjih deset dana ramazana, zatvori u džamiju i tamo živi.
mutekija m (ar.) – pobožan čovjek.
mutevlija m (ar.) – upravnik vakufa.
nafila džamija f (ar.) – džamija koja se podiže za sevap.
nafila namaz m (ar.) – klanjanje koje nije obavezno već se ono vrši za sevap.
namaz m (pers.) – muslimanska molitva koja se obavlja pet puta na dan u određeno doba, a vrši se klanjanjem i izgovaranjem rečenica iz Kur’ana i dova na arapskom jeziku. Prvi namaz: sabah-namaz koji se klanja u zoru prije izlaska sunca; drugi: podne, klanja se u podne; treći: ikindija-namaz koji se klanja između podne i večeri; četvrti: akšam-namaz koji se klanja u prvi sumrak odmah po zalasku sunca i peti: jacija koja se klanja dva sata nakon zalaska sunca.
nijet m (ar.) – namjera; izreka na našem ili arapskom jeziku pred klanjanje molitve koja sadrži odluku da će dotično lice klanjati određenu molitvu.
nisab m (ar.) – vrijednost ili količina imovine koja prelazi osnovne životne potrebe.
Nuh, a.s. m (jevr.) – Božiji poslanik.
nur m (ar.) – svjetlost koja se po vjerovanju muslimana, pojavljuje na grobovima pobožnih ljudi.
Pejgamber m (ar.) – Božiji poslanik.
Rab m (ar.) – gospodar, Bog.
rabun Allah interj. (ar.) – gospode Bože!
rahmet m (ar.) – Božija milost, pokoj.
ramazan m (ar.) – deveti mjesec muslimanskog kalendara, mjesec posta.
reisul-ulema m (ar.) – vrhovni vjerski poglavar muslimana.
rekat/rećat m (ar.) – sastavni dio namaza; sastoji se od stajanja, pregibanje preko polovine tijela i padanja ničice. Jedan namaz ima dva, tri ili četiri rekata.
resul m (ar.) – skraćeno od “reululah” – božiji poslanik.
rijaset m (ar.) – rezidencija reis-uleme.
rozi-mahšer m (pers.-ar.) – sudnji dan.
ruću/ruku m (ar.) – dio rekata koji se sastoji od sagibanja do polovine tijela, odupirući se rukama o koljena, tako da se leđa izravnjaju sa glavom.
ruh m (ar.) – duh umrloga.
sabah-namaz m (ar.) – muslimanska jutarnja molitva.
sabur m (ar.) – strpljenje.
sadakai-fitr m (ar.) – milostinja koju muslimani daju sirotinji uz ramazan, a naročito kada se približi Ramazanski bajram.
saf m (ar.) – red, špalir koji se formira za klanjanje namaza.
salat m (ar.) – namaz, molitva.
salavat m (ar.) – dova na arapskom jeziku kojom se poziva Božiji blagoslov na Muhameda a.s.
saruk m (tur.) – čalma.
sedžda f (ar.) – sagnuti se prilikom klanjanja namaza, pasti ničice i čelom i nosem dotaknuti tlo.
sedžada f (ar.) – prostirač na kojem muslimani klanjaju.
selam predati – kraj rekata prilikom klanjanja namaza prilikom kojeg se okreće glava najprije na desnu, a zatim na lijevu stranu..
sevap m (ar.) – dobro dijelo.
selamet m (ar.) – pravi put, spas, spasenje.
sibijan-mekteb m (ar.) – muslimanska osnovna škola.
sibijan-mualim m (ar.) – nastavnik koji predaje u sibijan-mektebu.
Sidra f (ar.) – dženetsko prebivalište.
sidk m (ar.) – odanost – jedno od obilježija koje posjeduje pejgamber.
sihir m (ar.) – čini.
sifat-i zatijje m (ar.) – Božija svojstva.
sifat-i subutije m (ar.) – Božija svojstva.
sirat ćuprija f (ar.-tur.) – po muslimanskom vjerovanju, most koji vodi preko pakla i preko kojeg se mora proći da bi se ušlo u raj.
sualdžija/suvadžija m (ar.-tur.) – anđeli Munkir i Nekir koji, po islamskom vjerovanju ispituju umrlog u grobu nakon sahrane.
subhanAllah! interj. (ar.) – slava Bogu.
sufur m (ar.) – ramazanski obrok u rano doba prije zore.
sunet m (ar.) – sve što je Muhamed, a. s., radio, preporučio ili odobrio da se radi.
sunije m (ar.) – muslimani koji slijede onaj pravac u šerijatskom pravu po kome je jedino Muhamed mogao potpuno autentično i nepogrešivo da tumači Kur’an.
sura f (ar.) – poglavlje u Kur’anu.
šeh/šejh m (ar.) – starješina tekije.
šehade n (ar.) – svjedočenje postojanja Boga.
šehit m (ar.) – musliman koji pogine u borbi za vjeru.
šejtan m (ar.) – đavo, satana.
šerefe n (ar.) – ograda i uski prostor na minaretu sa kojeg mujezin uči ezan.
šerijat m (ar.) – vjerski zakon, propis.
širk m (ar.) – mnogoboštvo.
tabut m (ar.) – mrtvački sanduk bez poklopca kod muslimana.
takvim m (ar.) – kalendar u kome su označeni sati i minute kada počinje vrijeme za obavljanje pojedinih namaza.
tarih m (ar.) – natpis sa datumom izgradnje i popravke u stihovima na arapskom jeziku koji se stavlja iznad ulaznih vrata džamije ili drugog javnog objekta.
tavaf m (ar.) – obilazak oko Ćabe kao obavezan obredni čin hadžije.
teblig m (ar.) – tačno i precizno prenošenje Allahove poruke (jedan od atributa koji posjeduje Božiji poslanik).
tedžvid m (ar.) – pravila za ispravno učenje Kur’ana.
tefsir m (ar.) – nauka o tumačenju Kur’ana.
tehvid m (ar.) – grupno učenje pobožnih izreka i molitvi u pomen za mrtve.
tejemum m (ar.) – ritualno trenje lica i ruku do lokatova koje zamjenjuje abdest kada nema vode.
tekbir m (ar.) – učenje po više puta “Allahu ekber”. Ovo se uči u grupi i glasno naročito na bajram i prilikom učenja hatme.
tenešir m (pers.) – sto na kome se mrtvac u muslimana kupa prije sahrane.
teravija f (ar.) – noćna ramazanska molitva od 20 rekata koja se klanja zajedno sa jacijom.
tespih m (ar.) – muslimanske brojanice.
tevlijed m (ar.) – zvanje upravnika vakufa.
tevrat m (jevr.) – knjiga koja je poslata Musa a.s.
tobe n (ar.) – pokajanje.
tobe ja Rabi interj. (ar.) – Bože oprosti!
tobe estagfirulah interj. (ar.) – Bože oprosti!
tobe-istigfar m (ar.) – pokajanje i traženje oprosta.
turbe n (ar.) – natkrivena grobnica.
ulčija f (tur.) – štap kojim se mjeri dužina mrtvaca da bi se znalo koliki treba iskopati grob.
ulema f (ar.) – muslimansko učeno sveštenstvo.
Ulema medžlis m (ar.) – glavni islamski organ jedne pokrajine ili države.
umet m (ar.) – sledbenici jednog pejgambera.
umra f (ar.) – obred pri posjeti Meke koji se obavlja u svako doba godine.
ušr m (ar.) – vrsta zekata od svih materija i koji raste iz zemlje.
vadžib m (ar.) – ono što je Allah dž.š. naredio, ali nije strogo kao farz.
vakif m (ar.) – zavještač, osnivač vakufa.
vaktija f (ar.) – tabelarni preglet sati i minuta kada se obaljaju namazi i kada je vrijeme početka i kraja posta.
vakuf m (ar.) – zadužbina koja služi vjerskim i kulturno-prosvjetnim ciljevima, cjelokupna muslimanska vjerska imovina.
valahi bilahi interj. (ar.) – pojačana zakletva: Boga mi!
vaz m (ar.) – propovjed.
vaziti (ar.) – propovijedati.
Ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi te’ala indecl. (ar.) – šesti imanski šart.
Ve jevmil ahiri indecl. (ar.) – peti imanski šart.
vela havle /vela havle-vela kuvete! interj. (ar.) – pobožna izreka kojom se izražava čuđenje.
Ve kutubihi indecl. (ar.) – trći imanski šart.
Ve melaikethi indecl. (ar.) – drugi imanski šart.
Ve rusulihi indecl. (ar.) – četvrti imanski šart.
vitar m (ar.) – milostinja koju muslimani daju sirotinji uz ramazan, a naročito kada se približi Ramazanski bajram.
zekat/zećat m (ar.) – milostinja koju je obavezan davati svaki imućniji musliman svake godine.
Zemzem m (ar.) – vrelo u blizini Ćabe u Meki voda koju hadžije donose iz tog vrela zove se abuzemzem.
zikir m (ar.) – pobožno izgovaranje božijeg imena.

Izvori i literatura:

1. Korkut, B. (2012): Kur’an / sa prijevodom Besima Korkuta. Sarajevo, El-kalem.
2. Bagdadi H. (2005): Iman i islam. drugo izdanje. Istanbul, Fatih.
3. Hodžić, H. (2014): Arapska vjersko-pravna terminologija u islamu. Beograd, Hodžić H.
4. Memić, J. (1985): Izbor poslanikovih hadisa. Sarajevo, Starješinstvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.
5. Škaljić, A. (1989): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (šesto izdanje). Sarajevo, Svjetlost.
6. Zilkić, A.; Dudić, M. (1993): Ilmihal. Udžbenik za prvi stupanj vjerske pouke. Novi Pazar, Mešihat IZ Sandžaka.

Istaknuta slika: Kaba u Meki