Nova knjiga Peka Laličića

Promocije

SNIVAJTE, LETITE U SUSRET ZVIJEZDAMA

 

 

Rukopis knjige Zvezdama u susret Peka Laličića, koji držim u rukama,  otvara poetski intergalaktički svijet dječijeg svemira, koja opisujućičarolije kojima smo dodirnuti: ljubav, prijateljstvo, igru, učenje i znanje, veliča život i sve vrijedno u njemu kroz poetsku rapsodiju satkanu od pjesama koje je autor razvrstao u pet ciklusa.

Negdje sam davno pročitao da je ,,knjiga najbolji drug”. Najboljeg druga možete da pitate za sve, da zajedno odgonetate neke tajne i da naučite nešto što nijeste znali… Da vam bude lakše kad shvatite i da je najbolji drug prije svega dijete. Nekad vrijedi i ugledati se na ono što najbolji drug radi – teži zvijezdama, nahranio bi gladne, sačuvao šume, planetu, pažljiv je brat, čuva i pazi ljubimce… Postaje heroj.

Zbog svega toga nije svejedno koga ćete izabrati za najboljeg druga, pa ni kad birate knjigu. A ovo je knjiga koja ima sve osobine koje treba da ima najbolji drug, jer u Laličićevim stihovima se uspostavljaju takve skale vrijednosti koje izdižu znanje, ličnost i kreativnost na nivo iznad drugih osobina. On to čini  kroz cikluse: Zvezdama u susret, Ona je kao Sunce, Pitalice, Moji ljubimci, Poruke, u kojima je motivski nagovijestio kuda će da nas odvede svojim pjesmama, naglašavajući ono najbitnije što djetinjstvo čini najljepšim dobom i ono najvažnije za zdravo odrastanje.

Djetinjstvo je bogatstvo, ono je izvor svih rijeka. U  njemu su skrivene sve naše tajne.

U prvom ciklusu Laličić pjeva ili bolje reći učikako od djeteta postaju ljudi gorostasi – koji su rameuz rame sa zvijezdama. Prkosni, ponosni, naoružani znanjem i vrlinama. Objašnjava kako doseći visine maštom dokučive i snovima postavljene – stremeći nebu, takmičeći se sa sobom, poredeći se sa zvijezdama, težeći da nebeskoj čistoti usmere trasu svojih putovanja. Ovaj ciklus govori o onom najvažnijem za odrastanje u čovjeka, o unutrašnjim vrijednostima koje će nas odrediti…

Ljubav je ona alhemija koja svemu daje draž od najmlađih dana. Zato ona u Laličićevoj knjizi ima interplanetarnei intergalaktičke karakteristike. Raspjevano i razigrano od zemlje do svemira odliježe ciklus Ona je kao Sunce, pun nježnih nadimaka, poređenja, toplih mirisa, poklonjenog cvijeća do nasmijanog Sunca kojeg ima i u snu suncokreta. Laličić bajkovito piše ovaj ciklus da bi potvrdio da nije dovoljna pjesma da opiše ljubav bez koje ništa ne bi imalo smisao.

Nakon traganja za smislom i ispunjenja ljubavlju duša vapi za odgovorima, tako da se kao prirodan pojavljuje ciklus Pitalice gdje autor odgovara na najčešća pitanja koja postavlja djetinjstvo. A djetinjstvo zna da postavlja pitanja koja su u isto vrijeme i prirodno naivna, ali i kompleksna, pa se odgovori ne nalaze samo među koricama udžbenika nego da bi se došlo do njih potrebni su i vatra sanjara, znatiželja moreplovaca, hrabrost kosmonauta. Svega toga ima u ovom ciklusu – od mogućeg do nemogućeg, od stvarnog do nestvarnog, ali se mora priznati ne i neodgovorenog.

Cilus Moji ljubimci ne samo da opisuje ljubimce,nego govori i o mnogo čemu drugom. Govori iprimjerom uči kako uvijek ima neko ko zavisi od nas, naše pažnje i ljubavi: i kad smo najmanji, i kad smo kao grudvice života ili malo veći – ono kad nam mutira glas, postoji neko ko ne može bez nas kao što ni mi ne možemo bez njih. Pernati, dlakavi, mali, veliki, ružni, lijepi, cvrkutavi, lajavi ali nama važni jer ih volimo i zbog kojih nam i zavide.

I već pomenih da od najboljeg druga očekujemo i pouke. A ova knjiga u posljednjem ciklusu ima mnogo toga što bi trebalo poslušati da bi se raslo zdravo i radosno. Da bi bili jaki i vrijedni. Da bi se dosanjali snovi… Rame uz rame, ruku pod ruku sa zvijezdama… Jer ništa nije nedostižno i ništa nije nemoguće.

Ovo je, dakle, knjiga kojom Peko Laličić poziva svoje malene miljenike da zajedno krenu na put odrastanja u susret zvijezdama i novim saznanjima kroz ovo pjesničko ostvarenje raspjevanog i razigranog stiha. Stiha koji posut zvjezdanom prašinom djetinjstva radosno zvoni, jer je sav od svjetla, ljubavi i sreće.Stihakoji je čedan, ponekad buntovan i prkosan, ali i dominantno nasmijan. Koji je stilski umiven i koji je doplovio niz slapove rijeke života pjesnika – ostvarenog čovjeka koji je i sin, i otac i djed, i zna gdje stanuju prave vrijednosti – gdje živi ljepota. Zato su ovo pjesme za buduće, jer su od osmjeha, sunca, neba, ptica i zvijezda. Jer su pjesme ljubavi i pjesme čarolije kojima se otkrivaju tajne očima skrivene, maštom dokučive.

Zato je ovo i knjiga sva od neobičnog, zemaljskog i svemirskog, alhemičarski izmiješanog, da nameće pitanja, budi znatiželju, traži i daje odgovore i biva smjerokaz na putu odrastanja, jer ljubavlju snaži i vodi u život.

                                               Slobodan Zoran Obradović