Iako su nekadašnje supersile – SAD i SSSR vremenom smanjile broj svog atomskog arsenala, to je ipak bilo tek simbolično. Nažalost danas u svijetu postoji 17.265 atomskih bojevih glava – tvrde vojni analitičari i upozoravaju da njihov broj stalno raste. Međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI) pocjenjuje da na teritoriji nekadašnjeg Sovjetskog saveza, a danas, uglavnom, Rusije ima 8500, a u SAD 7700 atomskih bombi. Francuska ima 300, Kina 250, a Velika Britanija ima 225 atomskih bombi. Pakistan ima između 100 i 120, a Indija između 90 i 100 atomskih bombi. Procjenjuje se da u tajnim skloništima Izrael ima 80-tak nuklearnih atomskih bombi. Iran i Sjeverna Koreja još se ne vode kao zemlje koje imaju “pravu” atomsku bombu, već se smatra da su njihovi razvojni programi za tu vrstu oružja još u “ranoj fazi”.
U historiji ratovanja, nuklearna oružja korištena su samo dva puta, oba puta tokom zadnjih dana Drugog svjetskog rata. Prvi uranijski napad desio se ujutro 6. avgusta 1945. godine na japanski grad Hirošimu, s drugi plutonijski napad se dogodio tri dana kasnije na grad Nagasaki. Upotreba ovih oružja, koja je rezultirala trenutnom smrću oko 100 000 do 200 000 pojedinaca (većinom civila) i čak više tokom vremena, bilo je i ostaje kontroverzno.
Nuklearne probe su se izvodile kako bi se utvrdila efikasnost i razarajuća moć nuklearnog oružja. Tokom dvadesetog vijeka većina zemalja koja je razvila nuklearno naoružanje morala je i da ga testira. Testiranjem nuklearnog oružja dolazilo se do informacija kako oružje funkcioniše, kako se ponaša pod različitim uslovima, kao i kako se ponašaju određene strukture kada su podvrgnute nuklearnom djelovanju. Na kraju, nuklearne probe su korišćene i kao pokazatelji naučne i vojne moći i mnoge su imale čisto političku ulogu. Većina zemalja koje poseduju nuklearno oružje objavila je svoj nuklearni status obavljajući nuklearne probe.
Pogledajte fotografije nuklearnih proba:








