Priče Safeta Hadrovića Vrbičkog, pod naslovom „Paukova mreža“, suvremena su kazivanja, reklo bi se iz nedavno minulog stvarnog svijeta, mada se njihove fabule mogu smatrati da su se zbile ili mogle zbiti u prošlosti, a mogu se dogoditi i ubudućnosti.
Safet, budući pjesnik, prevashodno obilato koristi u svojim pričama pjesničke izražajne tehnike. Radnju konstruiše sa ciljem da postigne maksimalan efekat kod recepcijenata. Sklon je, nerealističkom, ritualnom dijalogu, naročito kod nekih priča, i upotrebljava simbole.
On insistira na sugestivnosti, i očekuje aktivno učešće čitaoca u otkrivanju onog što se naziva smisao ili poruka priče i sve ovo postiže minimumom izražajnih sredstava. To, dakako, nije novina, i poznato je u nekoliko jačih pera bošnjačke književnosti, ali jeste u ovim pričama originalno, nadahnuto, slikovito, sa tečnim i nadahnutim kazivanjem, što je autoru svojstveno.
Autor u svom kazivanju nije zaprepašćen količinom zla i iščašenosti pojedinih likova, ali nam stavlja do znanja da bi svako razuman trebao biti zapanjen onim što čita, pogotovu što niko ne ruši to što je zlo i izopačeno i niko ne smatra da je to što čini grijeh. Što je okosnica sadašnjeg svijeta, s malo razlika u nekih naroda, naročito u islamskom svijetu.
S obzirom da autor ima više rukopisnih knjiga, kojima predstoji objavljivanje, ovu je knjigu priča napisao kao svojevrsnu alegoriju na tek minulo vrijeme, o kom će pisci i pjesnici tek pisati i gorko pjevati.
Ono što je nužno da bi se pisale dobre priče, uzgred rečeno, od kojih je moguće napisati novelu, pripovjetku ili čak roman, to autor bez sumnje posjeduje, pa se većina ovih priča rahat može naći u svakoj dobroj književnoj antologiji.
(odlomak iz većeg eseja)
Omer Turković, Novi Pazar; s proljeća 2009. godine.
Izdavači: “OBOD Cetinje” i Udruženje bošnjačih pisaca Crne Gore, Cetinje 2013.
