Redakcija OSVRT NA ,,ARABESKE OD VODE” (RUBAJIE) HADŽEMA HAJDAREVIĆA
Piše: Božidar Proročić
Hadžem Hajdarević poznati pisac iz Sarajeva već dugi niz godina čitalačku publiku uvjek iznova iznenadi i fascinira svojom poezijom. Nakoj zbirke poezije ,,Kiša rujanska ušiva rasute nerve” iz štampe se pojavila zbirka Rubajija ,,Arabeske od vode.” Hadžem Hajdarević nas kroz deset ciklusa: Jezik, Ljubav, Adam i Hava, Voda, Grijesi, Vrt, Putovanja, Vjera, Život, Poezija uvodi u čarobni i mistični krug ,,Arabeski od vode.” Arabeske su tipična varijacija pjesnikovih razmišljanja koja pretače kroz najljepše ornamente poezije drevnih mistika pjesnika i mislioca filozofa poput jednog persijskog pisca Omer Hajama.
Hadžem Hajdarević u svom prvom ciklusu bira ,,Jezik” kao tematiku i subjekta u poeziji, uočavaju su dvije ošte tendencije: jedna je, da pjesnik jezik svoje poezije učini privilegovanim medijem za artikulaciju svojih misli i osjećanja kao i druga, da je jezik medij u kojem je subjekt predstavlja svoje izvorne prinicipe po kojima neumorno stvara. Za drugi ciklus (Ljubav) Hajdarevića karakteristično je prožimanje dva osnovna motiva: ljubavi i prirode: Kada piše poeziju o ženi (Veneri) i ljubavi, obje su doživljene u prirodi; kada poeziju pretače u prirodi, u njoj je žena i njena i njegova ljubav. Teško je kod Hajdarevića povući granicu između pjesme o ženi i ljubavi i pjesme o prirodi, između ljubavne i deskriptivne lirike. Adam i Hava (Adam i Eva). Kada Hajdarević govori kroz poeziju o Adamu i Havi ili ti (Adamu i Evi) to svojom jakim poetskim nabojem podsjeća na ,,Izgubljeni raj” (Džona Miltona) poezija Hajdarevića šalje je univerzalnu, praiskonsku ( kuransku ili ti biblijsku poruku) temu povezanu sa paganskim mitovima i simbolima i stvara univerzalnu porziju, obijlježenu tragedijom ljudske sudbine, sudbine onih koji istrajavaju u zlu i sudbine onih koji se uprkos padovima ponovo se dižu.
Kada govorimo o ciklusu ,,Vode”, trebamo imati u vidu da se radi o jednom širokom prostoru, koji podrazumijeva ne samo simboliku na visini književnosti, samog Hajdarevića već i onu univerzalnu simboliku. Simbol vode možemo posmatrati u okviru naučnih i vjerskih saznanja, kao i u okviru istorijskih dešavanja, kako bismo došli do tog simbola u kulturi Bošnjaka. Najstariji mislioci-mudraci, „oni kojima je znanje darovano“, prepoznali su da postoje četiri elementa u prirodi iz kojih je sve materijalno stvoreno, sublimiranjem četiri elementa, a to su: zemlja, vatra, voda i vazduh. Ta četiri osnovna elementa možemo prepoznati u stvaranju fizičkog čovjeka, kao i u nekim pristupima čovjekovoj psihologiji. Voda jedina ima potencijal da samu sebe čisti, ona se jedina na minus temperaturi širi, sve ostalo se sužava. Tako i poezija Hajdarevića što nam na momente djejuje rimovana i ritmički ispunjena a na trenutke suviše ozbiljna čini da se prostor pjesnikovih poetskih emocija čini širim.
Ciklus ,,Grijesi” je na momente unutrašnja lična ispovijest o pjesničkom stvaralaštvu i nadahnuću, pjesma o ljepoti unutrašnje simbolike. Ispjevana u tonu molitve, kakve jesu na svoj način Rubajie pokajničke ispovesti u kojoj lirski subjekat moli za oproštenje greha, ali onog strašnijeg i većeg grijeha koji je spoznao koji često postoji u svima nama ili svuda oko nas bezgrešnoh bića nema.
Ciklus ,,Vrt” Vrt predstavlja pjesnikovu viziju od Božjih, rajaskih vrtova preko vrtova grijeha, vrtova bez vode, vrtova kojima je u samom centru Stvoritelj put iz vrta vodi nas ka rajskim livadama života. Upečatljivo lirično kazivanje pjesnika koji je oplemenio ovaj ciklus nadahnut emocijama koje se proživljavaju u svakoms stihu.
Ciklus ,,Putovanja.” Jednom prilikom Fridrih Niče je rekao sljedeće: ,,Ja sam putnik i planinar, govorio je svome srcu, ne volim ravnice i čini se da ne mogu dugo sjedeti na miru. I ma šta mi još bude naišlo kao sudbina i doživljaj u tome će biti pješačenja i planinarenja: na kraju čovjek doživljava još jedino samog sebe.”Motivi putnika i putovanja ne javljaju se po prvi put u umjetnosti romantizma, kao i tema uzajmanog odnosa putnika i predjela. Slika prirode koju putnik pred sobom posmatra, doživljava i kroz posmatranje snagom svoje imaginacije izgrađuje, zna da bude motiv porzije. U drugim razdobljima putovanje se shvata instrumentalno, ono je sredstvo kojim pisac želi da postigne neki drugi cilj koji je izvan cilja psihološkog i obrazovnog razvoja junaka, kao i napredovanjau njegovoj samospoznaji. U predhodnim (pa i potonjim) književnim razdobljima, pisac Hajadarević karakteriše poeziju podrazumijvaeva i metaforičnost koju riječ ,,putnik“ podrazumijeva.
Ciklus ,,Vjera” Vjera (i nevjera) u poeziji Hajdarevića neizostavna je tema, pogotovo stoga što su umjetnici vazda bili pustolovne duše, raspete između boli i hedonizma, vjere i skepse, transcendencije i zemlje. Bijahu rasplinute osobnosti što su vazda lutale od mikrokosmosa do makrokosmosa, ne nalazeći u ovom haotičnom svijetu, u vrtlogu svojih misli, jasan put spoznaje i spasa. Lakše je religiju istraživati u filozofiji (jer je tu spoznaja podređena Umu) ili u teologiji (gdje je spoznaja podređena Vjeri) negoli u umjetnosti, gdje je religija posebna, stoga višeznačna, poetična i zagonetna. Pisci su, uostalom, većinom i hedonisti, puni su i života i strasti, neskloni su bezuslovno se podređivati autoritetu, pa i autoritetu religije kojoj pripadaju, pa će rijetko koji ponoviti onu Pascalovu: „Nije sramota podleći boli, sramota je podleći užicima!“ Pisci, i vjernici , radije će ponoviti onu Heineovu: „Spustiti kraljevstvo na zemlju!“ u žudnji da pomire Nebo i Zemlju, Boga i slobodu. Ili će ponoviti Camusovu misao: „Moje je kraljevstvo cijelo od ovoga svijeta!“
Ciklus ,,Život” nam iz pera Hajdarevića pokazuje različite životne pravce sa kojima se susrećemo. Pjesnik je želio da kroz ovaj ciklus pokaže svoju mudrost koja se manifestuje izrečenim mislima koje nisu stereotipne. One su više poduke i mudri citati pretočenog životnog iskustva koje dijeli sa svim svojim čitaocima. Da li je to život koji živimo ili život koji sanjamo. Da li smo samo putnici na planeti dok tragamo za materijalnim a ne unutrašnjim sistemima vrijednosti.
Ciklus ,,Poezija”u ovom ciklusu pjesnik Hajdarević pokazuje jedan čitavi pjesnički ili životni krug koji se završava a možemo reći i da počinje sa njegovom poezijom. U poeziji je prepoznao i ispisao mnoge stranice svoje prošlosti a ponekad i surovosti sudbine koja se poigravala sa nama. Život nije jednosmeran i jednoznačan; on je vrlo složen, ispunjen ljepotama i radostima, usponima i padovima, bolovima i tugama, oduševljenjima i rezignacijama. Ni Hadžema Hajdarevića život nije mazio, pružio mu je lijepe trenutke porodičnog života, ali mu je priredio i trenutke bola i gubitka voljene ćerke strahote rata su se duboko ispisale na njegovom licu. No i pored toga Hadžem Hajdarević predstavlja jedan od stubova savremene poezije Bošnjaka. Ta povremena melanholična sjenka nad Hajdarevićevom poezijom je prirodna posledica okolnosti pjesnikovog života. Hajdarevićev i otimizam i pesimizam nije poza ili filozofija; on je doživljeno osjećanje i raspoloženje, saznanje životne istine i sudbinskih tokova; njegovog poetskog stvaralaštva ispisao duboko emotivno poklanjajući je nesebično svima nama.
