Redakcija OSVRT NA KNJIGU HUSEINA DŽAVIDA ,,ĐAVO”
Piše: Božidar Proročić
Svaka velika država gaji u sebi najljepše elemente svog nacionalnog i kulturnog identiteta. Na tom putu zlatne niti i zlatnih staza Azerbejdžana istkali su najveći borci svoje domovine. Period kulturnog buđenja Azerbejdžana i podsticanja najvećih vrijednosti, pripada onim značajnim pojedincima koji su čitav svoj život posvetili plemenitoj borbi prosvijetljenja i podsjećanja. Na tom putu su uvijek bile brojne, prepreke: ratovi, politički progoni, kulturna degradacija, uništavanje identiteta, asimilacija jezika. Jedan od značajnijih pjesnika i dramaturga Azerbejdžana je i Husein Džavid, čija su djela i drame, čuvali u sebi najljepši spoj tradicije i kulture.
Husein Džavid predstavlja jednog od najistaknutih stvaraoca iz Azerbejdžana i osvrnuću se na njegovu roman- tragediju u četri čina koja nosi naziv ,,Đavo.” Kao posljedica intelektualnog razmišljanja nastaje jedno od njegovih najpoznatijig djela „Iblis (Đavo)”, 1918. godine. U tragediji ,,Đavo” ( 1918 ), koja igra važnu ulogu u njegovom stvaralaštvu, pisac osuđuje ratove i otkriva teške posljedice rata.U ovom svom djelu Džavid opominje jakom filozofskom i intelektualnom porukom da su: „ljudi su vukovima jedni drugima”, čime zapravo podsjeća i opominje gotovo Heseovskim mislima o onome što nosimo u sebi i raspolućenost između „animalnog u čovjeku i čovječjeg u vuku. ” Husein Džavid kroz ovo svoje najznačajnije djelo zaključuje nekoliko ključnih teza tog perioda: ratove, posljedice rata i sudbinu svijeta gotovo proročki naslućuje buduće događaje. Kraj Prvog svJetskog rata se približavao, a zemlju su oblikovali bol i krv. Naročito geografiju Bliskog Istoka. Stotine hiljada ljudi napuštilo je svoju rodnu grudu, njihovi snovi i nade odbačeni su i izgubili su svoje živote. Filozofske akumulacije, pogledi na svijet, vjerovanja koje je proizveo čovjek nisu mogli da spriječe ovaj nestanak i čak su postali polazna tačka zla učinjenog čovjeku. Rasuto Otomansko carstvo bilo je odlučno da pita šta se događa, vojnici, intelektualci, ljudi koji su postali gubitnici geografije, koga su izdali narodi koji su vjekovima živjeli zajedno. Drugim riječima, kada su uslovi bili nametnuti,demon svojim stavom unutar ljudskog bića ponovo je izašao i uništio sve ljudske vrijednosti. Ali nešto je bilo zaboravljeno; Iako su mržnja, pohlepa potresli sve oko sebe, ljubav koja je oblikovala nečije srce i dalje će pronaći svoj put…
Događaji na Bliskom Istoku tokom Prvog svjetskog rata. Heroj djela, Arif, je human i romantičan mladić. Pozivajući se na đavolsku sliku, Husein Džavid opisuje ljude koji prodaju svoje duše sotoni za materijalnu korist. Prema autoru zli duh ima moć nad dušama ljudi; za koje je materijalni intres glavni podsticaj u životu. Tragedija u četri čina prikazuje nepravednu, brutalnu, i krvavu bitku. Arif, glavni lik nalazi se u centru invazijskih ratova, brutalnosti ljudi, problema kriminala i izdaje. “Ko je kriv za rat u svijetu?”, “Ko je kriv za ljudsku patnju?”, “Zašto ljudi imaju strasti koji imaju svoje interese I porive?” Arif, koji je nemoćan da odgovori na tako bolna pitanja i izgubi dom i brata tokom rata, želi da izbjegne brutalnost „civilizovanog“ svijeta i odmiče se od svih da bi pobjegao. Ali to mu ne pomaže. Arif se upita: ,,Zašto Bog mirno gleda na probleme ljudi?”. On vidi da se moćnima u svijetu daje prednost, ali ne vjeruje da moralni principi poput ljubavi, savjesti i milosrđa nemaju moć.
Iz samog djela može se se zaključiti da sam čovjek nije kriv za sotonin neuspjeh. Arif, koji voli čovječanstvo i mir, zaljubio se u Renu- sestru milosrdnicu izuzetne ljepote koja odluči da pokloni svoje srce onome ko se osveti za očevo ubistvo. Ideja djela je da, ako u svijetu postoji veliko neznanje, zločin i izdaja, pogrešno je povezano sa zlom prirodom čovjeka. Približivši se tamnoj filozofiji čovjeka, razgovor o prirodi čovjekove neizbježnosti završava se romantičnom pobunom protiv nepravde života.
Sam Husein Džavid svoje djelo završava riječima:
Šta je đavo?
On je izdajom rođen,
zlim namjerama uznesen…
Šta je čovjek koji svakog izdaje oduvijek?
Šta Đavo je on….
Siguran sam da će ovo djelo doživjeti u Crnoj Gori i pozorišnu adaptaciju ali iI da će na najljepši način pokazati bogastvo književnosti Azerbejdžana ali vječitu borbu sa onim što čovjek nosi u sebi težnju da dobro nadvlada zlo a niđe to tako nije lijepo prikazano kao u ovom djelu. Po mnogim kritičarima u ovo djelo je nastalo pod uticajem čuvenog Geteovog ,,Fausta” autor je pokazao pravo lice imperijalizma otkrivši njegovu nehumanu prirodu.
Ovo izuzetno djelo veličanstvenog Huseina Džavida je po prvi put prevedeno na crnogorski jezik zahvaljujući prevodiocu Dragani Pantović kao i podršci Diplomatske misije Azerbejdžana u Crnoj Gori i Nj. E. gospodinu prof. dr Eldar Hasanovu čiji predgovor je prikazan u ovom izuzetnom djelu, kao i kompaniji Azmont investments koja podržava projekte kulturne saradnje. Lektor je bio akademik Zuvdija Hodžić a izdavač je štamparija ,,Ivpe” sa Cetinja Titaž je 1000 primjeraka.
Promocija ovog izuzetnog književnod djela održaće se 22. oktobra sa početkom u 16:30 na Rektoratu Univerziteta Crne Gore, a o životu djelu stvaralaštvu govoriće istaknuti intelektualci Azerbejdžana i Crne Gore.
