Redakcija Asija Koljenović, učenica prvog razreda JU Srednje mješovite škole „Bećo Bašić“ u Plavu na usmjerenju Zdravstveni tehničar/ka.
Rođena 2007. godine u Beranama. Pohađala JU Osnovnu školu „Džafer Nikoičević u Gusinju (2013-2022). Odlična učenica, literarno nadarena. Piše i stvara na maternjem, bosanskom, ali i na turskom jeziku.
Na manifestaciji „Afirmišimo mlade crnogorske književne stvaraoce do 18 godina“, koje je organizovala IKA udruženje književnika „Zenit“ iz Podgorice, osvojila je prvo mjesto za Gusinje. Takođe, na istoj manifestaciji, osvojila prvo mjesto za najboljeg interpretatora autorske poezije za Opštinu Gusinje.
Govori turski i engleski jezik.Mentorka: Jasmina Srdanović, prof. Crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti.
Želja za planinarenjem
.
Posjetila sam razna brda i planine
I najveće nadmorske visine.
Ne bih išla još samo na Ande i Himalaje
Jer porodica mi „ne daje“.
Svaku planinu pojedinačno volim
Ali Prokletijama ne mogu da odolim.
Hajde!
Dođite sa mnom i planinarite,
I svoju želju za planinarenjem ostvarite!
.
O, Ti, Prokletijo!
.
O, TI, moja planino,
O, ti moja Prokletijo!
Surova planino puna tuge,
Pokaži svijetu svoje visoke vrhove i doline duge.
O, Ti Prokletijo,
Ljepša si od Himalaja
Jer se na tebi nalaze i Karanfil i Maja.
Na tebi nema suke i gaja
Jer sa tebe se snježni pokrivač
Ne skida do maja.
O, Ti Prokletijo,
Pokaži svoje divlje ljepote
I ne gledaj u ljudske sramote.
Pokaži svoje ljepote svijeta
Jer ćeš tada postati mnogima meta.
Biće u Gusinju i Plavu puno ljudi,
Narod će za tvojim slobodnim nebom
Da poludi.
.
Kako me braća vide…
.
Moja braća gledaju me kao
Vanzemaljac da sam!
A ja im kažem
Vaša sestra – ja sam.
Zbog mojih krupnih očiju
Oni mene krompirom smatraju!
A ja im kažem
Da me olako shvatuju.
Gledaju me kao da sam životinja neka,
A ne njihova najmlađa seka.
Misle da sam luda,
Jer sam tužna, ljuta,
Srećna, uzbuđena
U isto vrijeme,
I da imam poremećene sisteme.
Možda je to zbog
Razlike ženskog i muškog roda
Ali braćo, znajte,
ni mene
Nije donijela ptica roda!
.
Cipele
.
Tuđe cipele obula bih ja,
Ali nema nikog
Ko bi da mi ih da.
Na sebi imam jedne
Male i sive, razbucane
I krive.
Dive nose razne modele.
Ali meni neće nijedna
Da da bilo kakave cipele.
Kojega smo mo to jada,
Kad kod nas samo
Škrtost vlada.
Ja sam dobro i ne gladujem.
Ipak, ne znam,
Zašto želim tuđe cipele da obujem!
.
Nema te
.
Prolaze dani i noći
I svakog trena
Nadam se da ćeš doći.
Evo, prezrelo je voće,
Evo i zima hoće.
Moje srce za tobom žudi.
I svako jutro kad se probudim u zoru,
Ja gledam ka prozoru.
I gledam da se pojaviš odnekle,
Evo i noge su mi zbog toga otekle!
Ali…
Tebe nema.
Moje srce zbog toga pati…
Znaj, kad dođeš,
Svoj osmjeh ti neću dati!
