Redakcija 
Promocijom knjige EL FATIHA ZA LEGITIMNI VOJNI CILJ crnogorskog pjesnika Saladina Dina Burdžovića, u organizaciji JU Centar za kulturu, pod pokroviteljstvom Opštine Petnjica počelo je BIHORSKO KULTURNO LJETO ’25.
Petnjica grad sa dušom, bez pretjerane svečarske atmosfere, skromno, ali sa vidnom dobrodošlicom i velikom željom da ugosti, pruži ruku dobronamjerniku, kulturnom posleniku i kulturnim sadržajem oplemeni život varošice u srcu Bihora.
Direktor Centra za kulturu ujedno i moderator večeri Sinan Tiganj je na samom početku poželio dobrodošlicu i najavio mnogo sličnih dešavanja u naredna tri mjeseca koji več tradicionalno počinje 4. jula, čestitajući svim borcima i antifašistima DAN BORCA.
Proglašavajući manifestaciju svečano otvorenom predsjednik opštine izražavajući zadovoljstvo što ovogodišnje kulturno ljeto počinje sa velikim imenom kao što je Dino Burdžović, pjesnik poznat i van granica Crne Gore, uz najavu da će još sijaset značajnih umjetnika biti učesnici progama u toku trajanja manifestacije, posebno pozdravljajući pjesnike Braha Adrovića, Envera Muratovića i Gordana K. Čampara koji su bili u publici.
Riječima: Neka ovo ljeto bude birićetno, publika uživa u sadržaju, da se umjetnici osjećaju kao kod svoje kuće, učine nam ljepšim život bar na trenutke kada se nalazimo pod ovim krovom. Ponosan sam što sam kao predsjednik opštine svjedočio svih ovih godina i Danima dijaspore, Zavičajnih staza i brojnih književnih susreta, likovnih kolonija, dana folklora, izvornog stvaralaštva i svega onog što jedno malo mjesto poput Petrnjce čini kulturno uzvišenim. sa snažnom porukom mira, dostojanstva i ljubavi, jer nam je u ovom trenutku to jako potrerbno u borbi za očuvanje čovječanstva, priveo je kraju svečanu besjedu Samir Agović.
Dajući riječ priznatom crnogorskom novinaru i publicisti Vanji Kovačeviću; večeras nijesmo ovdje samo da bi čitali knjigu, čujemo riječi, ustvrdio je Tiganj, več da u nju uronimo, osjetimo i doživimo.
Ovo je impresija, nije tekst koji je vezan za klasičnu književnu kritiku , više esejistika, jer ne podliježe okvirima, iza eseja stojim samo ja oslobođen pravila koji kritički osvrti nose sa sobom, bile su prve riječi Kovačevića.
Njegovo pjevanje nalik je na Sarajlićevo ili ono plemenitog Hamza Hume koji istovremeno sa gorčinom i nježnošću pripovijedaju o tuđim ratovima koje smo vodili i koje smo izgubili, ko zna zbog čega. ‘El fatiha’ je pjevanje o potpunom porazu civilizacije i plemenitoj osveti (može li osveta biti plemenita) ubijanih i ubijenih, nastavlja dalje Kovačević, završavajući svoju opservaciju tvrdnjom: Dino je čovjek koji spašava druge, one čiji su nemiri ostali zatomljeni duboko u njima.
Atvija Kerović u ime izdavačke kuće „Almanah“ potvrđuje, Burdžović posjeduje sve preduslove za vrhinskog pisca, nesvakidašnje suptilan posmatrač, čovjek čija se riječ čuje, zato nije slučajno da je u Almanahu objavio četiri knjige, među kojima i štivo o kojem večeras govorimo.
Burdžović pripada onom soju intelektualaca koji se nijesu utopili u emigrantske zajednice već su uspjeli da se nametnu novim kulturnim sredinama kao istaknutu kulturni stvaraoci.
Autor uz zahvalnost recezentima, publici, prisustvu svojih prijatelja pjesnika, govorio je izvode iz pjesama sa stranica El fatihe…usput se prisjećajući nagrada koje je dobio, uz čuđenje da je iste naslovljene pjesnicima porijeklom iz Bijelog Polja redovito dobijao u drugim mjestima, (Plav, Pljevlja, Novi Pazar) osim Ratkovićeve i Festivala kratke književne forme Zaton ’24. dodijeljenih u rodnom gradu.
Vidno pod emocijama Dino kaže: Možda je čudno da sam pisao pjesme o gradu u kojem nijesam boravio, iznenađen da je tu kraj Starog mosta rođen i veliki Vito Nikolić, bio sam ubijeđen da je rođen u Nikšiću, vjerujući u vaskrsnuće Mostara kaže: Jedini si, koliko ja znam, koji se vratio iz mrtvih.
Sinan je s vremena na vrijeme ukrašavao ionako lijepu pjesničku priču sa izvodima iz pjesama iz pera Dina Burdžovića.
Jedno sadržajno veče, prepuno empatije, jakog stiha, saosjećaja sa zlim vremenima, osude zločina, iskreno i bez rukavica, a sve to u zagrljaju Petnjice kao srca Bihora.
